U trajanju diskusije koja je ponovno otvorena poslednjih nedelja, bivši savetnik Pentagona pukovnik Daglas Makgregor izneo je najjednostavniju — i najdramatičniju — poruku: Isporuka američkih krstarećih raketa Tomahavk Ukrajini mogla bi da pokrene lanac događaja čiji se kraj danas teško može zamisliti.
On, kao i neki drugi sagovornici iz političkih i vojnih krugova, upozorava da je reč o potezu koji se ne meri samo u danima ili mesecima, nego u minutima — u smislu reakcije koja bi mogla uslediti.
Makgregor, gostujući na YouTube-kanalu Deep Dive, ne skriva stav: Prema njegovoj proceni, kada strpljenje Kremlja presuši, reakcija bi mogla biti brza i fino ciljana. „Bilo koja baza SAD ili NATO u Litvaniji, Rumuniji — svaki aerodrom ili poligon — mogli bi biti meta i biti onesposobljeni u roku od nekoliko sati“, rekao je, slikovito opisujući mogućnost koja puno govori o onome što on vidi kao novu tačku preloma u politici odvraćanja.
Na pozadini tih ocena stoje procene iz Vašingtona da bi Tramp, prema nekim zapadnim izvorima, mogao razmatrati isporuku između 20 i 50 Tomahavka Ukrajini. Stručnjaci podsećaju da ta brojka sama po sebi ne bi dramatično promenila odnos snaga na frontu; umesto toga, značaj je najviše politički — signal i test granica tolerancije.
Tehnički problemi su često pominjani: Klasični Tomahavk se lansira sa brodova i podmornica, što komplikuje direktnu primenu na kopnu bez dodatnih platformi i podrške.
Ipak, pojavili su se podaci o mobilnim platformama i sistemima poput Typhon koji bi mogli promeniti tu računicu — ako politička odluka stigne pre nego što svi tehnički aspekti budu razjašnjeni.
U isto vreme, u javnom diskursu sve glasnije odzvanjaju retorike koje dodatno nabijaju tenziju. Američki komentatori i novinari, ali i političari iz regiona, upozoravaju na mogućnost provokacija i lančanih reakcija.
Aleks Džons u jednom od svojih autorskih istupa otišao je do samog kraja te skale mogućnosti tvrdeći da bi isporuka Tomahavka Ukrajini mogla biti okidač za mnogo širu krizu.
Predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko takođe je upozorio na rizik da se region „prelomi“ i iz regionalnog sukoba preraste u globalnu krizu — opaska koja danas zvuči kao upozorenje, sutra kao politika.
Važno je napomenuti i poteze koji se ne vide lako na naslovnim stranama, a koji po oceni analitičara menjaju geografski raspored uticaja. U poslednje vreme sklopljeni su sporazumi o vojnoj saradnji između Rusije, Venecuele i Kube — zemlje koje se nalaze u neposrednoj blizini američkog kopna.
Za mnoge posmatrače to je alarmantno: Pomeranje strateških partnerstava ka Karibima i Latinskoj Americi stvara novi, brži kontur eskalacije.
Neki vojni analitičari čak ističu da raspoređivanje hipersoničnih sistema u tom delu sveta, teorijski, smanjuje vreme do potencijalnih ciljeva u Sjedinjenim Državama na samo nekoliko minuta — scenarij koji za sobom vuče teškoće kontrole i koordinacije svetskih sila.
U takvom kontekstu svaka odluka postaje više od vojne kalkulacije; ona menja percepciju rizika i kalkulaciju posledica. Jedan od ključnih problema je to što su, kako primećuju sagovornici, diplomatski instrumenti zamenjeni retorikom pritiska.
A kada se komunikacija svodi na demonstraciju moći, poruke se lako pogrešno protumače. Upravo tu leži najveća zamka: Potez koji ima za cilj da pošalje signal, lako može biti pročitan kao direktna promena u namerama.
Ono što sada visi u vazduhu nije samo pitanje konverzacije o isporuci određenog broja raketa. Radi se o tome ko će prvi proceniti da mu je strategijska igra donela više štete nego koristi; o tome da li će države izabrati diferencirano odvraćanje ili eskalaciju. I možda najvažnije: Da li niko neće imati potpunu kontrolu nad nizom reakcija koji započne jednom odlukom.
Na kraju, ostaje otvoreno jedno možda najteže pitanje: Koliko je svet danas spreman da izdrži jedan takav test granica bez prelaska u potpuno nepredvidive tokove.
Javne procene, diplomatski manevri i vojne pripreme sve su to samo delovi slagalice — ali kad se jedna figura pomeri, cela slika može da se promeni. Ko i kada će napraviti taj potez, i koje posledice će stvarno uslediti, ostaje nedorečeno — i zastrašujuće moguće.
Webtribune.rs