
Ispod ogromnih ledenih masa Antarktika odvija se proces koji bi u narednim decenijama mogao ozbiljno da promeni izgled svetskih obala.
Najnovija naučna istraživanja pokazuju da se jedan od najvažnijih glečera na planeti ponaša drugačije nego što su stručnjaci donedavno pretpostavljali, a nova saznanja otvaraju pitanja o brzini i razmerama budućih promena.
Glečer Tvejts, poznat i kao „glečer Sudnjeg dana“, suočava se sa sve intenzivnijim topljenjem izazvanim prodorom relativno tople okeanske vode ispod njegove ledene mase. Nova kompjuterska simulacija NASA pokazuje da bi samo ovaj glečer do 2100. godine mogao da poveća prosečni nivo svetskog mora za približno tri centimetra, odnosno 30 milimetara.
Reč je o proceni koja je dvostruko veća od ranijih proračuna. Posebno zabrinjava činjenica da je dobijena čak i bez uračunavanja daljeg zagrevanja klime, što znači da se povećani gubitak leda očekuje i u relativno konzervativnom scenariju.
Istraživači Kalifornijskog univerziteta u Irvajnu i NASA Laboratorije za mlazni pogon unapredili su postojeći kompjuterski model tako što su u proračune uključili proces koji ranije nije bio dovoljno zastupljen. U pitanju je takozvana zona odvajanja leda od morskog dna, poznata kao „grounding zone“, gde glečer prestaje da leži na podlozi i počinje da pluta.
Upravo na tom prelazu nastaju uslovi za prodor okeanske vode ispod ogromne ledene mase. Plima podiže led, omogućavajući slanoj vodi da prodre nekoliko kilometara ispod njegove osnove. Umesto da samo dodiruje spoljašnju površinu glečera, voda dolazi u neposredan kontakt sa njegovim donjim slojevima i ubrzava njihovo topljenje.
Naučnici su ustanovili da ovaj mehanizam može da izazove znatno intenzivniji gubitak leda nego što su pokazivale ranije simulacije. Razlika nije zanemarljiva, jer čak i relativno mala promena u načinu na koji se glečer oslanja na morsko dno može da utiče na brzinu njegovog povlačenja.
Procena da bi Tvejts do kraja veka mogao da doprinese porastu nivoa mora za oko 30 milimetara ima računsku neizvesnost od približno šest milimetara. I pored toga, istraživači smatraju da novi rezultati ukazuju na ozbiljniju ranjivost glečera nego što se prethodno verovalo.
Međutim, najveća opasnost nije ograničena na postepeno topljenje njegove osnove. Mnogo ozbiljniji scenario povezan je sa mogućnošću da ogromna ledena masa izgubi jednu od svojih ključnih prirodnih tačaka oslonca.
Tvejts trenutno delimično zadržava podvodni greben Mužino, koji funkcioniše kao svojevrsno prirodno sidro i ograničava kretanje glečera. Nova simulacija pokazuje da relativno topla okeanska voda postepeno potkopava upravo ovu podvodnu prepreku.
U modelima u kojima zona prodora vode doseže širinu između četiri i šest kilometara, naučnici su procenili da verovatnoća gubitka oslonca na grebenu do 2100. godine iznosi oko 60 odsto.
Jedan od simuliranih scenarija pokazao je da bi do takvog odvajanja moglo da dođe već 2038. godine. To ne znači da će se događaj sigurno odigrati u tom trenutku, ali pokazuje koliko rano može da nastupi promena koja bi značajno uticala na dalju stabilnost glečera.
Ukoliko se Tvejts odvoji od podvodnog grebena, njegova granica oslonca mogla bi da se povlači preko nagnutog morskog dna prema sledećem podvodnom uzvišenju. Takvo kretanje može dodatno da ubrza gubitak leda i dovede do naglog povlačenja njegove ledene mase.
Istraživači naglašavaju da njihovi proračuni ne predstavljaju potvrdu da će se glečer potpuno urušiti tokom narednih decenija. Ipak, čak i delimičan gubitak oslonca mogao bi da označi početak znatno bržeg povlačenja nego što su predviđali prethodni modeli.
Razmere mogućih posledica postaju jasnije kada se uzme u obzir veličina samog Tvejtsa. Ovaj antarktički glečer zauzima površinu približno jednaku američkoj saveznoj državi Floridi i već sada učestvuje sa oko četiri odsto u globalnom porastu nivoa mora.
Nadimak „glečer Sudnjeg dana“ dobio je zbog ogromne količine leda koju sadrži i svoje uloge u stabilnosti zapadnog dela Antarktika. Ukoliko bi se potpuno raspao, njegov led bi u krajnjem ishodu mogao da podigne prosečni nivo svetskog mora za približno 65 centimetara.
Ipak, stručnjake još više zabrinjava činjenica da Tvejts predstavlja prirodnu prepreku koja usporava kretanje susednih glečera Zapadnoantarktičkog ledenog pokrivača.
Njegovo preveliko povlačenje moglo bi da omogući pokretanje mnogo veće količine leda iz unutrašnjosti kontinenta. U tom slučaju posledice više ne bi bile ograničene na sam Tvejts, već bi se odnosile na stabilnost čitavog zapadnoantarktičkog ledenog sistema.
Prema procenama stručnjaka, potpuni kolaps Zapadnoantarktičkog ledenog pokrivača mogao bi u dalekoj budućnosti da izazove porast nivoa svetskog mora za više od tri metra.
Takav razvoj događaja predstavlja dugoročnu mogućnost, a ne prognozu za 2100. godinu. Njegove posledice, međutim, bile bi ogromne za obalne regione širom sveta, posebno za gusto naseljene gradove i područja koja se već suočavaju sa porastom nivoa mora.
Čak i znatno manji porast mogao bi da poveća učestalost poplava, ubrza eroziju obala, dovede do zaslanjivanja zemljišta i ugrozi saobraćajnu, energetsku i drugu infrastrukturu.
Zbog toga dodatna tri centimetra koja bi, prema novoj NASA simulaciji, mogao da izazove samo Tvejts ne predstavljaju izolovan problem. Njihov značaj proizlazi iz činjenice da se istovremeno očekuje topljenje drugih glečera, kao i ledenih pokrivača Grenlanda i Antarktika.
Ukupan porast nivoa mora zavisiće od zajedničkog delovanja svih tih procesa, dok novi proračuni za Tvejts pokazuju da jedan od najvažnijih delova antarktičkog ledenog sistema može doprineti tom porastu znatno više nego što se ranije procenjivalo.



























Уште ли ќе лажат?
30 години чекам да добиеме море кај Гевгелија и ништо…