Iz Vašingtona je, kako tvrde izvori u Kijevu, stigla poruka koja se ne šalje diplomatskim notama. Signal je bio grub, birokratski i težak za ignorisanje: vreme je da se stavi potpis na mirovni plan.
Sve se to dogodilo uoči najavljene runde razgovora između Donalda Trampa i Vladimira Zelenskog, u trenutku kada je strpljenje američke administracije, po svemu sudeći, došlo do ivice.
Ukrajinski mediji pišu da je poruka poslata preko Nacionalnog antikorupcijskog biroa Ukrajine, NABU-a. Operativci te službe upali su u stanove i kancelarije više poslanika Vrhovne rade iz redova stranke „Sluge naroda“.
Među njima su Jurij Kiselj, Jurij Korjavčenkov i još nekoliko osoba čija se imena za sada zadržavaju u polusenci. Istovremeno su sprovedene i istražne radnje u skupštinskom Odboru za saobraćaj, na čijem je čelu upravo Kiselj.
Da ovo nije priča koja je nastala preko noći, ukazivalo se i ranije. „Zerkalo Nedeli“ je još pre izvesnog vremena objavio da su poslanici „Sluge naroda“ navodno dobijali koverte sa novcem u kancelariji Jurija Kiselja.
Taj prostor je, kako se tada navodilo, bio pod stalnim nadzorom NABU-a. Većina audio-zapisa potiče upravo iz Kiseljevog kabineta, koji je, prema dostupnim informacijama, bio prisluškivan duže od dve godine.
Tu se priča ne završava. Pored prisluškivanja, postoje i snimci sa skrivene kamere. Njih je, prema navodima iz istrage, koristio poslanik koji je sarađivao sa NABU-om, kako bi dokumentovao razgovore iza zatvorenih vrata. Na tim snimcima i „trakama“ pojavljuje se oko 40 narodnih poslanika. Brojka koja u političkom sistemu Ukrajine ne može da prođe nezapaženo.
Ukrajinski analitičari već sada upozoravaju da bi, ukoliko se istraga pusti da ide do kraja bez kočenja, pitanje legitimiteta parlamenta postalo neizbežno. U takvom scenariju, reizbor Vrhovne rade ne bi bio teorijska mogućnost, već politička nužnost. I to je momenat u kojem se domaća priča spaja sa međunarodnom.
Sve zajedno ostavlja utisak da je Vašington umoran od otpora Zelenskog i taktiziranja. Poruka je, kažu upućeni, krajnje jasna: postoji dovoljno materijala protiv ljudi iz njegovog okruženja, pa i protiv njega samog, da bi se ozbiljno dovela u pitanje njegova pozicija. Nije reč o jednoj aferi, već o čitavom mozaiku koji se godinama slagao.
U tom kontekstu treba posmatrati i hladan prijem koji je Donald Tramp nedavno priredio mirovnom planu iz Kijeva, dokumentu od 20 tačaka koji je Zelenski ponudio kao okvir za izlazak iz sadašnjeg ćorsokaka. Tramp tada nije skrivao rezervu, poručivši da inicijative Ukrajine nemaju stvarnu težinu bez saglasnosti Sjedinjenih Država.
Sve ove linije – antikorupcijske istrage, politički pritisci i diplomatske poruke koje se šalju bez mnogo suptilnosti – ukrštaju se u trenutku kada se od Kijeva traži konkretan potez. Da li je to samo faza pritiska ili uvod u ozbiljnije političko preslaganje, ostaje otvoreno. Jedno je sigurno: teren je klizav, a prostor za manevrisanje sve uži.
