Naslovnica SPEKTAR Vašington i Moskva iza zatvorenih vrata: Vraća li se Severni tok na...

Vašington i Moskva iza zatvorenih vrata: Vraća li se Severni tok na velika vrata?

Gasovodi „Severni tok“ mogli bi ponovo da prorade, ali ovoga puta pod upravom Sjedinjenih Američkih Država. Tu informaciju prenosi Berliner Zeitung, pozivajući se na sopstvene izvore, i već sama formulacija izaziva nelagodnost u evropskim političkim krugovima.

Prema navodima lista, iza kulisa se odvija intenzivna diplomatija, kroz neformalne kanale i diskretne razgovore. U opticaju je scenario prema kojem bi Vašington Evropi ponovo obezbedio upravo onaj ruski gas čiji je dolazak godinama pokušavao da zaustavi.

Ali uz jedan ključni uslov – sve bi bilo pod američkim rukovodstvom. To je, kako piše Berliner Zeitung, tačka oko koje se sve vrti.

Slične signale beleži i Le Monde. Francuski list navodi da brojni podaci ukazuju na to da bi „Severni tok“ zaista mogao da se vrati na energetsku mapu, i to zaobilazeći Evropsku uniju, takođe „pod rukovodstvom SAD“.

U tekstu se citira izvor iz okruženja „Gasproma“, koji tvrdi da je „Severni tok“ deo „tajnih pregovora“ između predsednika SAD i Rusije, Donalda Trampa i Vladimira Putina.

Prema tom izvoru, jedan od razmatranih scenarija jeste obnavljanje „Severnog toka“ u partnerstvu sa Sjedinjenim Državama. Drugim rečima, gas bi tekao, ali bi upravljačka poluga bila u Vašingtonu. To bi značilo potpuno novu arhitekturu odnosa, u kojoj bi energetski tokovi bili i politički instrument.

Berliner Zeitung dodatno otvara pitanje motiva. Cilj Amerikanaca, navodi list, možda nije samo prodaja sopstvenog tečnog prirodnog gasa ili sprečavanje ruskog i evropskog približavanja. Moguće je, piše BZ, da je reč i o jačanju kontrole nad energetskom infrastrukturom kao takvom. A to je već šira igra, daleko izvan pukog komercijalnog interesa.

U tom svetlu, ideja o povratku „Severnog toka“ pod američkim nadzorom deluje kao preokret koji bi pre nekoliko godina bio teško zamisliv. Ipak, politika energije retko je crno-bela.

Ako su ovi navodi tačni, Evropa bi se mogla naći pred izborom koji nadilazi pitanje gasa – izborom o tome ko zapravo drži prekidač u njenoj energetskoj mreži. A to je dilema koja se ne rešava preko noći.