Najnoviji podaci o prirodnom priraštaju u Crnoj Gori pokazuju da ona biološki polako nestaje, da se gradovi prazne, a sela su opustjela.
Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Cetinje, Danilovgrad, Gusinje, Herceg Novi, Kolašin, Mojkovac, Nikšić, Petnjica, Plav, Pljevlja, Plužine, Šavnik, Ulcinj i Žabljak — 18 crnogorskih gradova u kojima se u prva četiri mjeseca 2019. godine više umiralo nego rađalo.
Da je prirodni priraštaj u minusu i da bijela kuga vlada u većini crnogorskih gradova, pokazuju zvanični podaci Uprave za statistiku, prema kojima je Crna Gora do kraja aprila imala vitalni indeks minus 212, što znači da je toliko ljudi više umrlo, nego što je rođeno.
[adsenseyu1]
Na severu najgore
Takođe, nastavlja se trend po kojem je daleko najugroženiji sjever Crne Gore, pa su Pljevlja i dalje grad sa najvećom stopom bijele kuge, jer je u tom gradu broj preminulih za 98 veći od broja rođenih. Na drugoj strani, grad u kojem se najviše djece rodilo je Podgorica i u njoj je prirodni priraštaj pozitivan, jer je broj rođenih za 144 veći od brojke preminulih.
Nažalost, trend kulminacije bijele kuge samo je nastavak iz prethodnog perioda, govore podaci Uprave za statistiku. Tako je u Crnoj Gori prošle godine negativan prirodni priraštaj zabilježen u čak 15 od 23 crnogorske opštine.
Iako je 2018. godine prirodni priraštaj bio pozitivan i iznosio 766 stanovnika, ovaj podatak je alarmantan, jer je u pitanju najmanje povećanje broja stanovnika Crne Gore u istoriji. Poređenja radi, prirodni priraštaj je 1991. godine bio 5.636, što je sedam puta više nego lani.
Sociolog Ilija Malović kaže da je fenomen bijele kuge obično najprisutniji u visokorazvijenim zemljama, ali upozorava i da zemlje sa slabom ekonomskom pozicijom sve više počinju da pate od bijele kuge. Kada je pak riječ o Crnoj Gori, Malović smatra da „stvar sa bijelom kugom postaje alarmantna“.
„Čitave varošice su na rubu nestanka, a seoska područja su bez ikakve perspektive za biološki opstanak. Visok prirodni priraštaj je spasavao Crnu Goru od nestajanja kroz čitav devetnaesti i dvadeseti vijek, za koje su bile karakteristične velike migracije stanovništva, kao i velike ljudske žrtve u oslobodilačkim ratovima. Uvijek je bilo stanovništva koje je ostajalo, prirodni priraštaj je obnavljao Crnu Goru, život se nije gasio. Danas, podaci nažalost pokazuju da Crna Gora biološki nestaje, gradovi se prazne, a sela su opustjela“, kaže Malović za Sputnjik.
Neoliberalne dogme
Naš sagovornik dodaje da je za sada najgore stanje u malim mjestima na sjeveru države.
[adsenseyu4]
„Njima se umjesto života nude rasprodaja i ’valorizacija‘ prirodnih resursa, iseljavanje i potapanje. Pred svake izbore građani Šavnika su, na primjer, slušali najdivnija obećanja od vlasti, da bi na kraju spali na plan da se gradić definitivno potopi, nestane. To je samo jedan od gradova koji su najžešće pogođeni bijelom kugom, koja u kombinaciji sa nebrigom centralne i korumpiranošću lokalne vlasti postaje definitivna sudbina većine crnogorskih gradova“, ističe Malović, uz opasku da je i sve više varoši na sjeveru u kojima se godišnje desi jednocifren broj vjenčanja.
„Umjesto ulaganja, otvaranja radnih mjesta i razvoja, ovi regioni su određeni od strane vlasti za područja intenzivne eksploatacije prirodnih dobara. A podsjetiću da se fenomen eksploatacije regiona od strane lovaca na kapital, gdje se područje devastira do neprepoznatljivosti i gdje se lokalno stanovništvo pretvara u nijemog posmatrača svog sopstvenog propadanja, naziva ’prokletsvo resursa‘. Bijela kuga i prokletstvo resursa su termini koji, nažalost, opisuju ogroman dio Crne Gore“, konstatuje Malović.
Ipak, ovaj sociolog pored ekonomskog skreće pažnju da postoji i značajan ideološki faktor, zbog kojeg Crna Gora pati od negativnog prirodnog priraštaja.
„Naime, potpunim prihvatanjem neoliberalnih dogmi, crnogorsko društvo naglo prelazi iz društva zasnovanog na tradiciji, kulturnoj, verskoj i jezičkoj solidarnosti, u društvo hiperindividualizma. Ovom promjenom se propagira vizija za čiji se model uzima život na Zapadu. Ova ideološka šema nameće i viziju života koji stoji na suprotnom polu, onaj koji nije vrijedan življenja. To je život, ali i udruživanje, zasnovano na solidarnosti, samoodricanju i empatiji. To je višegeneracijska i višečlana porodica. Kad se ovom dodaju i kriterijumi za prosvećenost i obrazovanost, po kojima se par sa više djece posmatra kao zaostao, primitivan, needukovan, jasno nam je da uz ekonomsku devastaciju dolazi i devastacija nataliteta“, jasan je Malović.
Znajući sve ovo, naš sagovornik zaključuje da nije ni čudo što mladi u Crnoj Gori ne vide svoju budućnost u ovako devastiranim gradovima i selima i što nisu spremni na zasnivanje velike i brojne porodice kao njihovi preci, ali istovremeno primjećuje i još jedan paradoks crnogorske zbilje:
„Kao da je htjela da se grubo našali sa svojim građanima, vlast je u svim gradovima koji pate od nedostatka stanovništva i bijele kuge postavila bilborde sa natpisom: Da je vječna Crna Gora! Ovakva slika mnogo toga objašnjava“, ironično zaključuje Malović.
Nebojša Popović
