Naslovnica U FOKUSU Tramp potvrdio da razmatra napad na Iran

Tramp potvrdio da razmatra napad na Iran

Američki predsednik Donald Tramp potvrdio je 20. februara da razmatra mogućnost ograničenog udara na Iran ukoliko ne dođe do postizanja novog nuklearnog sporazuma.

U kratkoj izjavi, bez mnogo dodatnih pojašnjenja, rekao je: „Razmatram, to je maksimum koji mogu da vam kažem.“ Rečenica kratka, ali dovoljno teška da odjekne i u Vašingtonu i na Bliskom istoku.

Istovremeno, prema pisanju lista Washington Post, koji se poziva na američke zvaničnike, Vašington planira da do sredine marta završi raspoređivanje svojih snaga na Bliskom istoku, u slučaju moguće operacije protiv Irana.

Kako navodi taj list, Trampovi savetnici za nacionalnu bezbednost okupili su se u sredu u situacionoj sobi kako bi razmotrili situaciju u vezi sa Iranom. Tamo im je saopšteno da će sve američke snage koje su već raspoređene u regionu biti potpuno spremne do sredine marta. Poruka je jasna: logistika se privodi kraju, teren se pažljivo priprema.

Zanimljivo je da su, prema istom izvoru, pojedini zvaničnici ocenili da administracija namerno želi da javnosti pokaže pojačano vojno prisustvo u regionu. Drugim rečima, demonstracija sile nije samo tehničko pitanje spremnosti, već i politička poruka – i unutrašnja i spoljnopolitička.

Takvi potezi često imaju dvostruku namenu: da izvrše pritisak na protivnika, ali i da učvrste pregovaračku poziciju pre nego što se povuku konkretni potezi.

Dodatne detalje iznosi Wall Street Journal, pozivajući se na svoje izvore. Prema tim navodima, Tramp razmatra scenario u kojem bi usledio početni, ograničeni udar na iranske vojne i državne objekte, sa ciljem da Teheran bude primoran da pristane na nuklearni dogovor.

Ako iranske vlasti, nakon takvog poteza, ne prihvate zahteve o obustavi obogaćivanja uranijuma, Sjedinjene Države bi, tvrde isti izvori, mogle odgovoriti širokom vojnom kampanjom.

Ovakav sled događaja, ako bi se zaista odigrao, značio bi dramatičnu promenu dinamike u regionu koji je već opterećen tenzijama. Ograničeni udar, kako se sada formuliše, zvuči kao kontrolisani pritisak.

Ali istorija pokazuje da se takve operacije retko zadržavaju u okvirima koji su prvobitno zamišljeni. Svaki sledeći korak zavisi od reakcije druge strane, a u tom lancu odluka prostor za grešku uvek postoji.

U Vašingtonu se, prema svemu sudeći, računa na to da bi demonstracija spremnosti mogla ubrzati pregovore. U Teheranu će, nema sumnje, svaka reč i svako pomeranje trupa biti pažljivo analizirani. Između najave i konkretne odluke uvek stoji niz procena, ali sama činjenica da se o ograničenom udaru govori javno – i to na najvišem nivou – govori da su opcije na stolu.

Hoće li se sve završiti novim sporazumom ili će region ponovo ući u fazu otvorenog sukoba, ostaje da se vidi. Za sada, poruka iz Bele kuće ostaje nedorečena, ali dovoljno snažna da podigne temperaturu na diplomatskoj i bezbednosnoj mapi sveta. A kada se temperature podignu na tom prostoru, posledice retko ostaju lokalne.