
Američki portal 19FortyFive ovih dana skreće pažnju na deo iranskog arsenala o kome se ređe govori, ali koji, po oceni njihovog analitičara Džeka Bakbija, ima nesrazmerno veliku težinu.
Reč je o ruskim podmornicama projekta „Varšavjanka“ koje su u sastavu iranske mornarice i koje bi, u specifičnim uslovima Persijskog zaliva, mogle da predstavljaju ozbiljan izazov za američke nosače aviona.
Zanimljivo je da se u Teheranu danas nalazi flota od oko 20 podmornica tipa Ghadir. Na papiru to zvuči impresivno, ali Bakbi podseća da su njihove borbene mogućnosti ograničene i da se ne mogu meriti sa većim i sofisticiranijim platformama.
Upravo zbog toga, kako navodi, tri „Varšavjanke“ čine najspremniji i najopasniji deo iranskih podvodnih snaga.
U analizi se posebno naglašava jedna karakteristika ovih ruskih podmornica – izuzetno nizak nivo buke. U kombinaciji sa sposobnošću da nose teška torpeda i postavljaju morske mine, dobija se oružje koje, barem teorijski, može da zakomplikuje život i mnogo snažnijem protivniku.
Bakbi ocenjuje da upravo ta kombinacija čini ove podmornice dragocenim adutom za iranske pomorske snage, naročito u zatvorenim i prometnim vodama Zaliva.
Ovakve procene ne dolaze u prazno. Podsetimo, CNN je ranije izvestio da je američki predsednik Donald Tramp razmatrao mogućnost vojnog delovanja prema Iranu nakon što su preliminarni razgovori dve strane zapali u ćorsokak. U tom kontekstu pominjana je i odluka Vašingtona da u region pošalje nosač aviona „Abraham Linkoln“, što je shvaćeno kao jasna političko-vojna poruka.
Iranske vlasti su, s druge strane, poručile da su spremne da odgovore na eventualne neprijateljske poteze. U takvoj atmosferi, ocene o sposobnostima „Varšavjanki“ dobijaju dodatnu težinu, jer podsećaju da ravnoteža snaga ne zavisi samo od broja brodova ili aviona, već i od tišine ispod površine mora.
Koliko su ove procene realne i gde je granica između analitičkog upozorenja i preterivanja, ostaje otvoreno pitanje. U svakom slučaju, prisustvo nekoliko tihih, dobro naoružanih podmornica u strateški osetljivom regionu dovoljno je da natera planere sa obe strane da još jednom provere svoje računice.



























