
Krajem februara, u severnom delu Indijskog okeana, biće održana osma zajednička pomorska vežba pod nazivom „Bezbednosni pojas“, a prema navodima iranske agencije Tasnim, u njoj će učestvovati brodovi iranske mornarice, snage Korpusa islamske revolucionarne garde, kao i pomorske jedinice Rusije i Kine.
Reč je o nastavku saradnje koja traje već godinama, bez previše pompe, ali sa jasnim porukama.
Ove aktivnosti nisu novost. Vežbe „Pojas bezbednosti“ održavaju se od 2019. godine, na inicijativu iranske mornarice. Njihova formalna svrha je jačanje bezbednosti globalne pomorske trgovine.
U praksi, to znači koordinaciju u suzbijanju piraterije, borbi protiv pomorskog terorizma i sprovođenju spasilačkih operacija na otvorenom moru. U regionu kroz koji prolazi značajan deo svetskog energetskog i robnog prometa, takve poruke imaju težinu koja prevazilazi samu tehničku prirodu vežbi.
Da će se uskoro sprovoditi nove aktivnosti u Ormuskom moreuzu potvrdio je pomoćnik ruskog predsednika Nikolaj Patrušev. On je naveo da će u vežbama učestvovati brodovi iz Irana, Rusije i Kine, ukazujući da je njihovo prisustvo u tom području deo šireg bezbednosnog okvira.
U intervjuu za list „Argumenti i činjenice“ ocenio je da su vežbe „Pomorski bezbednosni pojas 2026“ u Ormuskom moreuzu pokazale svoju relevantnost.
Upravo taj moreuz, jedan od najosetljivijih pomorskih prolaza na svetu, redovno je u fokusu globalne javnosti. Kada tri velike sile istovremeno pošalju svoje brodove u to područje, teško je govoriti o rutinskoj aktivnosti.
Formalno, sve je u domenu bezbednosti plovidbe i međunarodne trgovine. Neformalno, reč je o demonstraciji koordinacije i političke bliskosti.
Zajedničke akcije mornarica tri zemlje obuhvataju taktičke manevre, razmenu iskustava i uvežbavanje scenarija koji podrazumevaju reagovanje na krizne situacije na moru.
Takva saradnja, posmatrana kroz duži vremenski period, postaje pokazatelj kontinuiteta, a ne incidenta. Osma vežba po redu sugeriše da se ne radi o jednokratnom signalu, već o procesu koji ima svoju dinamiku i ritam.
Ormuski moreuz je mesto gde se presecaju interesi velikih sila, regionalnih aktera i globalne ekonomije. Kada Patrušev govori o relevantnosti ovih vežbi, to je poruka koja se čita i izvan Moskve, Pekinga i Teherana.
Pitanje koje ostaje otvoreno nije da li će se ovakve vežbe nastaviti, već kako će se njihov intenzitet i obim uklapati u širu sliku međunarodnih odnosa koji su, blago rečeno, u fazi preispitivanja. U tom kontekstu, svaki brod u moreuzu ima i simboličku i stratešku dimenziju, a vreme će pokazati koliko će ta dimenzija postati presudna.

























