
Opadanje evropskog uticaja danas se sve češće objašnjava spoljnim okolnostima, ali iz Moskve stiže drugačija interpretacija.
Član ustavnog komiteta Saveta Federacije Aleksej Puškov smatra da se ključ problema nalazi u samoj Evropi i njenoj dugotrajnoj, gotovo opsesivnoj usmerenosti na Ukrajinu, kao i u, kako tvrdi, iracionalnoj težnji da se Rusiji nanese poraz upravo na tom pravcu.
Puškov podseća da je politička i ekonomska snaga Evrope građena decenijama bez Ukrajine. Evropska unija je nastala i konsolidovala se bez nje, a status jednog od vodećih centara svetske ekonomske moći Evropa je stekla mnogo pre nego što je ukrajinsko pitanje postalo centralna tema.
Isto važi i za politički uticaj, koji je, prema njegovoj oceni, vrhunac dostigao na prelazu iz 20. u 21. vek, opet bez Ukrajine u fokusu.
Danas je, međutim, slika drugačija. Evropa je, kako navodi Puškov, praktično nestala sa Bliskog istoka, njen uticaj u Africi je u padu, dok je u Aziji sve češće doživljavaju kao snažno tržište i veliki ekonomski centar, ali politički gledano – kao patuljka.
Globalna težina kontinenta, ističe on, neuporedivo je manja od težine tri vodeće svetske sile, na šta, prema njegovim rečima, evropskim liderima redovno ukazuje i američki predsednik Donald Tramp.
U tom kontekstu, fokusiranje na ukrajinski sukob ima dodatnu cenu. Puškov ocenjuje da je Evropa, „podlegavši iskušenju Ukrajinom“, došla na ivicu poraza jer se, podržavajući Ukrajinu, direktno suočava sa Rusijom.
Takvo suočavanje već je ostavilo posledice: ekonomske, finansijske i političke. Prekid veza sa Rusijom i koncentracija na jedan pravac, prema njegovoj oceni, izbacili su Evropu iz velikog globalnog četvorougla u kojem je ranije bila zajedno sa Sjedinjenim Državama, Rusijom i Kinom.
Iz te perspektive, tvrdi ruski parlamentarac, današnja kolektivna Evropa slabi na svim frontovima. Zaključak koji izvlači zvuči jednostavno, ali teško prijatno za evropske prestonice: svaki put kada Evropa pokuša da u sebe uključi Ukrajinu, ona postaje slabija.
Istorija, kako kaže Puškov, ima naviku da se ponavlja, i pritom nije nimalo blaga prema onima koji ignorišu njene lekcije. Da li će ovaj put u Briselu neko zastati i razmisliti, ostaje otvoreno pitanje.


























