Nadao sam se da neću imati potrebe da vam pišem drugo javno pismo, visoko prečasni oče Gojko, ali sam u tome demantovan.
Već sam u prethodnom javnom pismu iznio da s Vama na ličnom nivou imam samo pozitivna iskustva pa se neću u tome ponavljati. Međutim ne mogu crkveni i narodni interes da potčinim ličnim povoljnostma pa stoga se smatram dužnim da iskažem svoj odnos prema Vašoj skorašnjoj izjavi da je Srpska Pravoslavna Crva ime koje ne priliči jednoj crkvi.
[adsenseyu1]
U međuvremenu, Vi ste imali jedan javni nastup u kojem ste pojašnjavali pomenutu izjavu. Tada ste pojašnjavali da su svi koji izlažu neslaganje sa tom Vašom izjavom u nesporazumu zato što vi nemate nešto samo protiv nacionalnog imena Srpske Pravoslavne Crkve već opravdanje svoje izjave vidite u tome što su za vas neprimjerena i druga nacionalna imena crkava, npr. kod Ruske ili Bugarske Crkve. Time za mene niste rekli ništa novo pa razlog za moje javno pismo ostaje.
Računajući na Vašu prirodnu dobrotu pišem vam ovo u nadi da ćete, ipak, izabrati crkveno iskustvo i Sveto Predanje, a da ćete odbaciti konstrukcije koje samo po formi ostavljaju utisak da su teološki opravdane dok su po suštini daleko od toga.
Polazna osnova preko koje ste gradili priču, sa pomenutim zaključkom, je vaše pripovjedanje o tome da ste se neprijatno osjećali na Liturgiji, prilikom vašeg boravka u Bugarskoj, jer su se čitale molitve za Bugarski narod, a pokazivač strane u jevanđelju je bio u bojama Bugarske zastave.
[adsenseyu4]
Ova vaša pripovjest može, u najboljem slučaju da me ražalosti. Ne mogu nikako da uživam u tome što se jednom svešteniku, koji je u mnogim besjedama davao savjete koji su mogli da se zapisuju i primjenjuju, desilo ovako nešto, da od njega sada čujemo ovakvo pripovjedanje. Pa kako će Bugari da se mole za nas ili za druge hrišćane, npr. Ruse, Grke …, ili kako će da se mole za Vas lično, ako se ne mole prvo za sebe?
Uibjeđen sam da se na toj Liturgiji čitala molitva za sve pravoslavne hrišćane kao što se obično i čita na svakoj Liturgiji. Pored toga Vi ste se, kako kažete, osjetili kao stranac, u tom smislu da ste se, kako rekoste zapitali, ,,šta ću ja ovdje”.
To što Vi nakon dužeg vremena niste našli odgovor zašto ste bili na jednoj Liturgiji ne dovodi u pitanje tu Liturgiju niti dovodi u pitanje ime pomjesne crkve. To može jedino da dovede u pitanje to da li ste Vi svoje vrijeme posvetili učešću u službi Božijijoj ili ste imali promašaj po pitanju čemu ćete posvetiti svoje vrijeme. Pa onda je to vaša nedostatnost a ne Bugarske crkve.
[adsenseyu1]
Kažete tu je bio i drugi razlog da se zapitate što ćete tu, a to je pokazivač strane u jevanđelju u bojama bugarske zastave. Pa gdje da bude pokazivač strane jevanđelja u boji bugarske zastave nego u Bugarskoj?
Kada neko sa sabranošću učestvuje u liturgiji, a ne prisustvuje samo forme radi, onda je on više sabran na riječi koje se čitaju iz jevanđelja i više značaja pridaje njima nego bojama na pokazivaču strane. Tako da zaista ne vidim opravdanje da bi se recimo ja osjetio kao stranac u smislu nenalaženja razloga zašto sam tu kada bih se našao na Liturgiji u Bugarskoj.
Nisam mitropolit ali daću sebi za pravo da razmišljam šta bih uradio da sam na mjestu našeg mitropolita Amfilohija. Vjerovatno bih Vas poslao u Bugarsku da budete na Liturgiji iz nedelje u nedelju i ne bih vas vraćao sve dok Vam ne bi bilo jasno zašto ste tu pa se ne bi ste smatrali, na taj način, strancem.
[adsenseyu4]
Tako bi smo dobili sveštenika, rektora i člana pregovaračkog tima koji na konferencijama za štampu ne bi pokazivao da ima problem da uvidi primjerenost nacionalnog pridjeva u imenu crkve. Dakle, osnovna postavka na kojoj ste gradili svoje logiciranje je pogrešna.
Drugi podupirač Vašeg stava o neprimjerenosti imena naše crkve je stanovište da nacionalizam mora da bude problematičan i uz to Vi u nacionalnom imenu crkve vidite etnofiletizam. Ni jedno ni drugo nije tačno. Sveti vladika Nikolaj Velimirović piše knjigu kojoj daje naslov ,,Nacionalizam Svetog Save”. Već sam naslov govori suprotno vašoj postavci da nacionalizam ne može da bude pozitivan, da mora da stvara probleme.
Nacionalizmom Svetog Save Sveti Nikolaj naziva Savin trud nad narodom srpskim, svu onu užurbanu i mnogostruku aktivnost njegovu kao pravog Evropejca, kao i plodove te aktivnosti. Između ostalog taj nacionalizam obuhvata narodnu crkvu, narodnu kulturu … Osnovu i centar njegov čini narodna crkva.
Dalje objašnjava Sveti Nikolaj Žički da nasuprot narodnoj crkvi, takvoj kakvu ju je ostavio Sveti Sava, stoji internacionalna crkva. Dakle prirodnija i korisnija je narodna crkva. Tako da zalaganjem za internacionalnu crkvu radimo nasuprot predanju koje nam je ostavio Sveti Sava.
Narodna crkva ima svoje opravdanje u Jevanđelju. Sam Spasitelj je zapovjedio apostolima Svojim: Idite i naučite sve narode (Mat.28:19). Tim riječima On je priznao narode kao prirodne jedinice Svoje vaseljenske crkve (1).
Dakle imamo Sveto Predanje dato, kod nas, kroz Svetog Savu a imamo i svjedočanstvo Svetog Pisma, tako da se može reći da Božije Otkrovenje upućuje da se ne treba brzopleto ulijetati u internacionalizam koji bi prezreo nacionalne različitosti, koje su, u stvari, uspostavljene od Boga. Bog koji je dao te različitosti nije ih dao da bi se nacije međusobno negirale.
Dakle moguć je nacionalizam koji ne stvara probleme. Osim toga, ako ja ne bih nalazio smisao učešća u Liturgiji kada bi se u našao u crkvi koja nosi u imenu nacionalni pridjev druge nacije, recimo Bugarske, to ne bi bilo moje trezvenoumno prepoznavanje etnofiletizma već nemarnost prema potrebi da prije nego se ponudim da vadim bratu trun iz oka da prije toga ne izvadim balvan iz svoga oka.
S obzirom da se vaša izjava, da je ime Srpska Pravoslavna Crkva neprimjereno, mogla koristiti, od nekoga, za ciljeve ideologije stvaranja i promovisanja crnogorske nacije, osvrnuću se i na to. Crnogorska nacija stvarana je na odricanju od predanja Svetosavskog, kosovskog zavjetnog predanja, potom i od predanja Svetih našeg roda, koje upućuje na odnos prema nacionalnom.
Nisam za to da se bilo kome nameće kako će se nacionalno izjašnjavati. Tako sam i protiv toga da se onima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci nameće da se izjašnjavaju kao Srbi. Međutim postavlja se pitanje kakav je to njihov dolazak u crkvu, ne zaboravimo Svetosavsku, ako je njihovo određenje sebe modelovano ideologijom koja odriče predanje iste te pomjesne crkve?
Vraćam se opet na pitanje da li nacionalizam može biti pozitivan i na Svetog vladiku Nikolaja. On kaže da je svetosavsko organsko i svešteno shvatanje nacije upijeno u duh i u krv Savinog Naroda i postalo je tako prirodno kao disanje. (2)
,,Po istorijama se piše kako se nacionalizam u Evropi otpočeo buditi i ostvarivati tek od Mađarske bune 1848. godine. Ako je to istina, onda znači da je nacionalizam srpski stariji od evropskog za punih 600 godina. I ne samo da je stariji, nego je i savršeniji, jer je jevanđelski i organski. Evropski nacionalizam rođen je u buntu i očajanju, dok je svetosavski nacionalizam započet i ostvaren u tišini i u radosti stvaranja.”(3)
U javnom nastupu u kojem ste pojašnjavali vašu izjavu, koja nam je sada tema, rekli ste i to da ste je dali na skupu na kojem je bio veliki broj ljudi koji nisu vjernici i koji sa simpatijama ne gledaju na rad SPC u Crnoj Gori. Vjerujem da je to tačno.
Na jutjub snimku na kojem je zabilježen dio tog skupa čuje se da ste dobili aplauz nakon što ste dali izjavu da Srpska Pravoslavna Crkva nije ime koje je primjereno jednoj crkvi.
U trenutku kada sam to gledao pretpostavio sam tako nešto, da aplauz dobijate od ljudi koji nisu vjernici i koji sa simpatijama ne gledaju na rad SPC u Crnoj Gori. Šta mislite oče Gojko da li bi vjernici u našoj mitropoliji i eparhijama na tritoriji postreferendumske Crne Gore aplaudirali tada. Koliko znam ovdje, kod nas, među vjernicima preovlađujući su oni koji nisu za promjenu imena SPC.
Rekli ste tada, na istom skupu, da se Vi jedno jutro probudite kao Srbin a jedno kao Crnogorac. Iz konteksta je jasno da je smisao nacionalni Crnogorac, dakle nesrbin. Reklo bi se da ste se probudili ili kao nacionalni Crnogorac ili kao mazohista onog jutra kad ste pisali tekst sa naslovom ,,Onufrije”za podgoričke Vijesti.
Poruka teksta je upućivanje poziva da se traži autonomija od SPC pri čemu bi zamišljena autonomna crkva nosila nacionalno crnogorsko ime. Dakle, hej Srbi vama ništa! Da kažemo da niste htjeli da se miješate u politiku pa da zato niste nikad, javno, postavili pitanje zašto u lažno građanskoj državi, Crnoj Gori, nacionalno crnogorsko ime nosi ANB ili NKT.
Međutim angažovai ste se i govorili upućujući na to da i crkva kod nas ponese isto to nacionalno ime. Ako to nije bio samo mazohizam već jutro kad ste se probudili kao nacionalni Crnogorac, onda ste učinkovitiji tih jutara.
Još nešto treba da Vam kažem. Oče Gojko nemate pravo da, u moje ime, pred Arhijerejskim Saborom SPC, ili pred sinodom SPC, tražite niti brisanje pridjeva Srpska iz imena SPC, niti autonomiju od SPC.
Nemate moje amin za to. Nemate ni pravo da, u moje ime, nudite nikome, ni režimu, pristajanje na imenovanje crkve u Crnoj Gori nacionalnim crnogorskim imenom.
Dozvoliću sebi tu slobodu da Vam dam savjet da se zapitate da li su među vjernicima na teritoriji postreferendumske Crne Gore preovlađujući oni koji imaju isti stav, kao ja, po ovim pitanjima, ili oni koji imaju suprotan stav nama.
(1) Nacionalizam Svetog Save; vladika Nikolaj Velimirović
(2) Isto
(3) Isto
Piše: Aleksandar Pavlović
Izvor: Srpsko Ujedinjenje
