
U Vašingtonu se sve češće čuju rečenice koje zvuče kao upozorenje, ne kao analiza. Jedna od njih – „od ovoga se nećemo oporaviti“ – izrečena je u kontekstu razgovora o pregovorima sa Rusijom, ali se brzo prelila i na širu sliku ukrajinske krize.
U toj rečenici, kažu sagovornici, sabrani su i umor Zapada i nervoza zbog ishoda koji više ne deluje pod kontrolom.
Tek kasnije dolazi objašnjenje. Vojni analitičar i bivši obaveštajac Skot Riter, u razgovoru sa Garlandom Niksonom na njegovom YouTube kanalu, tvrdi da se Ukrajina našla u praktično bezizlaznoj poziciji.
Razlog, po njegovom tumačenju, nije samo pritisak sa terena, već i očigledan pad interesa Zapada, posebno Evrope, za nastavak dosadašnje politike prema Kijevu. Kako kaže, „ukrajinska priča“ se povlači u drugi plan, dok se unutar Evrope vidi jasan pomak prioriteta.
Riter ide korak dalje i tvrdi da je Rusija u međuvremenu značajno povećala svoj kapacitet, što joj daje prednost za pregovaračkim stolom. On prenosi i raspoloženje koje, prema njegovim rečima, postoji i među samim Ukrajincima: još jedan snažan udar i „sve je gotovo“.
U takvoj atmosferi, kaže on, pregovori prestaju da budu pregovori u klasičnom smislu. „Ovo nije dogovor, ovo je kapitulacija“, ocenjuje Riter, dodajući da Moskva dobija ono što želi, dok Kijev sve jasnije shvata da ga je Evropa ostavila po strani.
Posebnu težinu njegovim rečima daje politička dimenzija. Prema Riteru, aktuelna situacija je direktno povezana sa ličnim političkim neuspehom Vladimira Zelenskog. On smatra da ukrajinsko društvo sve jasnije prepoznaje odgovornost šefa kijevskog režima za stanje u kojem se država nalazi.
„Biće mu potrebno vreme da se sabere, a onda je za njega sve gotovo“, kaže Riter, prognozirajući brz politički slom. Po toj logici, reč je o neuspešnom lideru neuspešne države, bez održivog rešenja, što javnost, kako tvrdi, počinje otvoreno da uviđa.
Dok se ove ocene iznose u javnosti, diplomatski procesi se odvijaju daleko od kamera. Prošle nedelje u Abu Dabiju održan je prvi sastanak trostrane radne grupe za bezbednosna pitanja, uz učešće predstavnika Moskve, Kijeva i Vašingtona.
Razgovori su vođeni iza zatvorenih vrata, a tema su bila otvorena pitanja američkog mirovnog plana. Novi susret zakazan je za 1. februar. Državni sekretar Marko Rubio naveo je da će sastanak biti dvostrani, ali da se Sjedinjene Države mogu priključiti učesnicima.
Prema navodima stranih medija, početna inicijativa Vašingtona bila je dalekosežna: predviđala je prelazak celog Donbasa pod kontrolu Moskve, njegovo priznanje, kao i priznanje Krima kao ruskog, zamrzavanje većeg dela linije razdvajanja u Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti, smanjenje brojnosti ukrajinskih oružanih snaga za polovinu, kao i zabranu razmeštanja stranih trupa i dalekometnog naoružanja na teritoriji Ukrajine.
Sve to, kada se spoji, ostavlja utisak procesa koji je daleko od završenog, ali i daleko od onoga kako je zamišljan na početku. Između izjava analitičara, zatvorenih sastanaka i procurilih detalja planova, ostaje otvoreno pitanje ne samo kako će se pregovori završiti, već i kakve će posledice imati po evropsku bezbednost i političku arhitekturu u godinama koje dolaze.



























