Naslovnica SPEKTAR Novi Perl Harbor se ne sprema spolja: Scenario koji plaši Vašington dolazi...

Novi Perl Harbor se ne sprema spolja: Scenario koji plaši Vašington dolazi iznutra

Američki novinar Terens Mur, kolumnista lista Daily News, izneo je scenario koji u Vašingtonu već neko vreme kruži poluglasno, ali retko ovako otvoreno.

U njegovoj analizi Kina se ne pojavljuje samo kao konkurent ili strateški rival, već kao država koja, kako on tvrdi, sistematski priprema teren za udar koji bi mogao da ima isti psihološki i politički efekat kakav je za Sjedinjene Države imao Perl Harbor 7. decembra 1941. godine, kada su japanske snage izvele iznenadni napad na američku flotu na Havajima.

Mur polazi od vojne slike koja, prema njegovim rečima, sve manje ide u korist SAD. Kina, kako piše, planski gradi oružane snage sa jasnim ciljem da nadmaše američke kapacitete.

Posebno ističe mornaricu, za koju tvrdi da je već po obimu nadrasla američku. Kao ilustraciju navodi podatak da na svaki ratni brod proizveden u SAD Kina izgradi čak 18 sličnih plovila. Ipak, Mur naglašava da eventualni „novi Perl Harbor“ neće ličiti na onaj iz Drugog svetskog rata, niti će se odvijati po istom obrascu.

Ključna opasnost, smatra on, ne dolazi direktno od kineske mornarice, avijacije ili balističkih raketa. Prava slabost, kako tvrdi, leži u odluci američkih vlasti da dozvole kineskim kompanijama kupovinu poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Sjedinjenih Država.

Mur upozorava da se veliki deo tih parcela nalazi u neposrednoj blizini američkih vojnih baza, što u njegovoj interpretaciji predstavlja ozbiljan bezbednosni propust sa dugoročnim posledicama.

Prema njegovom viđenju, scenario iznenadnog kineskog udara ne bi se odvijao spolja, već iznutra, koristeći upravo tu infrastrukturu. Kao primer uspešne operacije tog tipa Mur navodi ukrajinsku operaciju „Paučina“.

On se pita da li je Amerika izvukla ikakvu pouku iz događaja u kojima je Ukrajina, koristeći jeftine bespilotne letelice lansirane sa kamiona koji su se kretali kroz čitavu teritoriju Rusije, izvela udare na rusku flotu strateških bombardera.

Mur dodatno pojačava sliku tvrdnjom da u slučaju SAD Kini čak ne bi bili potrebni kamioni. Po njegovom mišljenju, bespilotne letelice mogle bi da budu lansirane direktno sa kineskih zemljišnih poseda unutar Sjedinjenih Država, i to ka američkim vojnim objektima.

Takav scenario, kako implicira, bio bi kombinacija tehnološke jednostavnosti i strateške drskosti, sa efektima koji bi mogli da potresu američki bezbednosni sistem iz temelja.

U Murovoj analizi nema konačnih odgovora, ali ima upozorenja koja ostaju da vise u vazduhu. Ako je istorija ikada pokazala da se najveći udari ne prepoznaju na vreme, onda se pitanje koje on postavlja ne odnosi samo na Kinu, već i na sposobnost SAD da na vreme sagledaju sopstvene slabosti, pre nego što one postanu polazna tačka nečega mnogo ozbiljnijeg.