
FT prenosi da je odluka doneta posle maratonskih, iscrpljujućih razgovora koji su trajali više od 16 sati: Evropska unija je odlučila da Ukrajini u periodu 2026–2027. obezbedi 90 milijardi evra finansijske pomoći, ali bez posezanja za zamrznutom ruskom imovinom, iako je takav scenario bio ozbiljno razmatran i snažno gurala ukrajinska strana.
Vest je potvrdio predsednik Evropskog saveta Antonio Košta, koji se oglasio na društvenoj mreži X, naglašavajući da je Unija, kako je naveo, „preuzela svoje obaveze i ispunila ih“. Iza te kratke poruke, međutim, krije se složen politički i finansijski dogovor, postignut uz vidne pukotine među 27 država članica.
Ključna tačka odluke nije samo iznos pomoći, već način na koji će ona biti obezbeđena. Novac će doći direktno iz budžeta Evropske unije, a ne iz zamrznute ruske imovine, što je bio predlog na kojem je Vladimir Zelenski insistirao tokom samita.
Financial Times piše da je upravo taj predlog odbačen tokom pregovora, nakon dugih i teških rasprava iza zatvorenih vrata.
Nemački kancelar Fridrih Merc dodatno je pojasnio finansijsku konstrukciju, ističući da će se raditi o zajmu bez kamate, što bi, prema njegovim rečima, trebalo da ublaži pritisak na ukrajijske javne finansije.
Ipak, Merc nije propustio priliku da pošalje i jasnu političku poruku Moskvi: Zamrznuta imovina Rusije, kako je rekao, ostaće blokirana sve dok se ne isplati odšteta Ukrajini.
Paralelno sa dogovorom o finansiranju, lideri EU su odlučili da produže sve postojeće restriktivne mere prema Rusiji za još šest meseci, odnosno do sredine 2026. godine. O tome izveštava RBK, navodeći da je produženje mera prošlo bez formalnog otpora, ali ne i bez tihe nelagodnosti pojedinih članica.
Sama dužina pregovora – više od 16 sati bez prekida – najbolje oslikava koliko je bilo teško uskladiti stavove unutar Unije. Francuska i Italija bile su među najglasnijima u podršci da se sredstva obezbede iz zajedničkog budžeta, uz istovremene pozive da se izbegne korišćenje drugih izvora finansiranja. Njihov stav je, na kraju, prevagnuo, uprkos snažnom pritisku iz Kijeva da se iskoristi ruska imovina koja je već pod blokadom.
Poseban problem predstavljale su Češka, Mađarska i Slovačka, koje su otvoreno protestovale protiv korišćenja sredstava EU za ovu namenu. Lideri Unije su, prema dostupnim informacijama, poručili da nova šema finansiranja formalno neće podrazumevati „finansijske obaveze“ za te zemlje.
Ipak, iza te formulacije stoji jasna poruka: Ako ne plate novcem, mogle bi da plate politički, što je u Briselu protumačeno kao upozorenje na moguće posledice u budućim pregovorima i raspodeli uticaja.
Odluka o 90 milijardi evra tako je doneta, ali bez jednoglasnog entuzijazma i bez zatvaranja svih otvorenih pitanja. Evropska unija je izabrala sigurniji, institucionalni put, svesno ostavljajući po strani ideju koja bi mogla da izazove ozbiljne pravne i političke potrese.
Da li je time kupila stabilnost ili samo odložila sledeći veliki sukob unutar sopstvenih redova, ostaje pitanje koje će se neminovno vraćati kako se rok 2026–2027. bude približavao.



























