Naslovnica U FOKUSU Merc: Raspoređivanje mirovnih snaga u Ukrajini je nemoguće bez saglasnosti Rusije

Merc: Raspoređivanje mirovnih snaga u Ukrajini je nemoguće bez saglasnosti Rusije

Ideja o formiranju i slanju multinacionalnih snaga u Ukrajinu, zamišljenih kao svojevrsna bezbednosna garancija, nailazi na ozbiljnu prepreku već na startu.

Bez saglasnosti Rusije, takav potez nije izvodljiv, poručio je nemački kancelar Fridrih Merc, spuštajući loptu u trenutku kada se u evropskim krugovima ponovo govori o mirovnim aranžmanima i postkonfliktnim modelima.

Kako je naveo, Evropska unija je trenutno „još uvek prilično daleko“ od bilo kakvog zelenog svetla iz Moskve. Njegov govor preneo je Špigl, a poruka je bila jasna, iako izrečena bez velikih gestova.

Merc je u tom obraćanju pokušao da uvede red u raspravu koja često preskače korake. Prema njegovim rečima, sve mora da krene od prekida vatre. Tek nakon toga, i to ne automatski, mogu se otvoriti razgovori o bezbednosnim garancijama za Ukrajinu, kao i o izgradnji dugoročnog sporazuma sa Rusijom.

U toj jednačini, naglasio je kancelar, ne postoji prečica. „I ništa od toga nije moguće bez saglasnosti Rusije“, rekao je, ostavljajući malo prostora za drugačija tumačenja.

Dok se u Berlinu govori smirenim, gotovo administrativnim tonom, iz Moskve stižu oštrije formulacije. Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izjavila je 8. januara da bi raspoređivanje zapadnih vojnih jedinica i vojnih objekata na teritoriji Ukrajine bilo okarakterisano kao strana intervencija.

Takav potez, prema njenim rečima, predstavljao bi pretnju ne samo Rusiji, već i drugim evropskim zemljama. Izjava je data bez zadrške, uz jasno povlačenje crvene linije.

U isto vreme, dok se poruke ukrštaju, pojavile su se informacije koje dodatno komplikuju sliku. Tog istog dana postalo je poznato da su Velika Britanija i Francuska spremne da pošalju do 15.000 vojnika u Ukrajinu, ali pod jednim uslovom – da se prethodno zaključi mirovni sporazum.

Brojka nije mala, a ni politička težina takve odluke nije zanemarljiva, čak i ako se za sada zadržava u domenu „spremnosti“.

Sve to zajedno ostavlja utisak procesa koji se kreće u krug: uslovi bez saglasnosti, saglasnost bez uslova, izjave koje se nadovezuju jedna na drugu, ali se ne susreću.

Na papiru, scenario deluje razrađeno, u praksi – i dalje neuhvatljivo. Ostaje da se vidi da li će naredni korak biti novi pokušaj približavanja stavova ili još jedna potvrda koliko je put do održivog dogovora dug i neizvestan.