Kada govorimo o migracijskoj krizi i prilivu migranata, što menja političku kartu Europe, dovodi do nestanka istorijsko etabliranih vladajućih stranaka i raskola unutar Evropske unije, uvek moramo podsetiti da se radilo o preciznom i jasnom planu kojeg su u oktobru 2014. godine dogovorili Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Evropsko veće za izbeglice i azilante (ECRE), piše portal logicno.com.
Prenosimo članak u celini:
I ovog puta ćemo podsjetiti da je imigrantski val u EU, iako se pokušava prikazati kao “spontani priljev” izbjeglica iz ratnih područja Bliskog istoka i sjevera Afrike, zapravo odluka donesena u jesen 2014. godine, kada je Europe’s World objavio članak u kojem stoji “kako je došlo vrijeme za high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati”.
[adsenseyu1]
“To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati”, 2014. za Europe’s World pišu ništa manje nego William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
“Ako se humano promiče, kroz sigurnost, red i dostojanstvo, migracija ima bezbroj prednosti. Ona pruža brojne mogućnosti, povećava prihode i životni standard i omogućava ljudima da se obrazuju i slijede svoje ambicije. Europska populacija u međuvremenu stari, a u EU se predviđa masovni manjak radnika, dok će radno sposobno stanovništvo u sljedećih 50 godina pasti za 45 milijuna. U mnogim zemljama su migracije usporile ili čak preokrenule trend starenja i zaustavile neodrživi omjer između radne i neradne populacije”, pišu tada William Lacy Swing i Michael Diedring.
U migrantskom valu je u Europu 2015. došlo preko milijun ljudi, dok je u dvije sljedeće godine ta brojka pala ispod ove “nedopustive granice”.
Najnoviji dokaz o svjesnoj i jasno planiranoj politici poticanja masovnog egzodusa je izvješće iz 2010. godine, koje su za europsku komisiju sastavili predstavnici vlada tada 27 zemalja članica EU, koji su u dokumentu od 144 stranice naveli da Europska unija može primiti 3,8 milijardi ljudi. Na dokumentu su radili predstavnici raznih ministarstava, nevladine udruge i stručnjaci za migracije i ono što je trebalo biti provedeno ili se preporučilo Europskoj komisiji da se provede je zastrašujuće. Izvješće je u srpnju 2010. objavila Europska komisija – Opća uprava za unutarnje poslove i nije jasno koliko je od ovog izvješća uzeto u obzor pri izradi plana Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
Kao što piše njemački Contra Magazin, da nemamo internet, gdje bilo tko može pronaći izvješća Ujedinjenih naroda ili studije Europske unije, onda bi i dalje bili glupi kao i prije, kada smo vjerovali mainstream medijima i morali gutati njihove laži.
[adsenseyu1]
Međutim, postoje ljudi poput Olivera Janicha, koji su sami istraživali na internetu ili su ih njihovi prijatelji uputili na vrlo zanimljive stvari.
Kao što smo u početku rekli, već smo bili svjesni programa preseljenja koji je nastao u Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji, ali je EU naručila studiju o tome koliko bi ljudi mogla prihvatiti na svom teritoriju, uzevši u obzir najsitnije detalje, od BDP-a, broja stanovnika po kvadratnom kilometru, strukturi gospodarstva svake od zemalja članica, demografskoj slici i svih ostalih podataka.
I to je naručeno davno prije migracijske krize, kada je stanovništvo EU-27 bilo oko 495 milijuna ljudi.
U sljedećem grafikonu, koji je dio spomenutog izvješća, najprije se navodi zemlja i njezina veličina, potom broj stanovnika.
U ovom halucinantnom izvješću stoji kako bi, prema gustoći ljudi po kvadratnom kilometru Austrija s oko 8,3 milijuna stanovnika broj stanovnika mogla povećati na čak 75,6 milijuna ljudi.
Njemačka bi s tadašnjih 82,3 milijuna stanovnika mogla imati kapacitet za stanovništvo od preko 274 milijuna ljudi.
Naravno, ovaj plan i izvješće su zasigurno odbačeni, prije svega jer je otpor u zemljama EU počeo rasti do te mjere da je i početni neselektivni i ilegalni prihvat, kojeg je promovirala Njemačka, počeo ugrožavati opstanak Europske unije kao ideološkog i političkog konstrukta.
Osim toga, na 144 stranice izvješća je mnoštvo uvjeta kako bi se provele ove lude pretpostavke. Ali se postavlja pitanje zašto je Europska komisija naručila ovu studiju, na kojoj je stotine stručnjaka radilo od 2007. do 2010. Godine? Takvo što se nikada ne radi bez razloga.
