
Na Mediteranu se, bar na prvi pogled, ništa ne menja naglo. Ali iza kulisa, stvari znaju da se preokrenu brže nego što izgleda. Tako je i sa ruskim tankerom Grinch, koji je nedavno završio u fokusu evropske i šire javnosti, pa zatim – gotovo tiho – krenuo ka izlazu iz cele priče.
Francuska mornarica je 22. januara presrela tanker Grinch, koji prevozi do 115 hiljada tona ruske nafte iz Murmanska, ubrzo nakon prolaska Gibraltarskog moreuza i ulaska u Sredozemno more.
Vest je prvi saopštio sam predsednik Francuske, naglašavajući da Pariz vodi borbu protiv tankera pod sankcijama. Ipak, ubrzo se ispostavilo da je pravni teren znatno klizaviji nego što je politička poruka bila glasna.
U Morskoj prefekturi Francuske objašnjeno je da je osnovni problem u tome što je tanker u trenutku zaustavljanja bio bez jasno istaknutog zastavnog obeležja, što je u suprotnosti sa međunarodnim pomorskim pravom.
Da li to samo po sebi daje pravo Francuskoj da zadrži strano plovilo u neutralnim vodama, ostalo je bez preciznog odgovora. Ta tišina je, ispostaviće se, bila indikativna.
Tanker je potom sproveden ka luci Fo-sur-Mer, gde se, prema podacima AIS sistema za praćenje brodova, i dalje nalazi. Kapetan broda, državljanin Indije, u međuvremenu je pušten po odluci tužilaštva u Marseju, što je potvrdio i RFI. Već tada je bilo jasno da će pravni epilog teško pratiti političku retoriku.
Prema podacima baze Equasis, Grinch plovi pod zastavom Komorskih ostrva i registrovan je na kompaniju Cube Ventures Shipping sa Maršalovih ostrva. Iako se brod nalazi pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i Velike Britanije, formalno ne postoji direktna veza ni sa Rusijom ni sa ruskim kompanijama. Upravo tu nastaje pukotina u pokušaju da se tanker trajno zadrži.
U telefonskom razgovoru 29. januara, predsednik Francuske Emanuel Makron objasnio je ukrajinskom predsedniku Vladimiru Zelenskom da će Francuska biti prinuđena da pusti zadržani tanker takozvane „ flote u senci“, jer važeći francuski zakoni ne predviđaju mogućnost njegovog zadržavanja. Tu informaciju preneo je Zelenski, pozivajući se na razgovor sa Makronom, a objavila je Ekonomična pravda.
Makron je, prema tim navodima, najavio i da planira izmene zakonodavstva kako bi se u budućnosti omogućilo da slični tankeri, jednom zaustavljeni, ostanu pod zaplenom u Francuskoj. Drugim rečima, priznanje da pravni okvir trenutno ne prati političke ambicije.
Zelenski je otišao korak dalje u objašnjenju šire slike. Po njegovim rečima, ovo nije pitanje samo jedne zemlje, već svih severnih i pomorskih država koje imaju realan uticaj na pomorske tokove.
Ideja je, kako je rekao, da se tankeri sa ruskom naftom ne zaustavljaju privremeno, već da se spreči njihov dalji put. Pomak ka takvim rešenjima, tvrdi, postoji, i to će ruskoj strani svakako otežati situaciju.
Ovo, uostalom, nije prvi put da se Francuska našla u sličnoj situaciji. Krajem septembra, u blizini Biskajskog zaliva, zaustavljen je tanker Boracay, koji je plovio ka Indiji sa ruskom naftom. I tada je brod nakon dva dana pušten.
Predsednik Rusije je taj incident tada okarakterisao kao pirateriju. U kuloarima se govorilo da su francuske vlasti pokušavale da pronađu dokaze o navodnom lansiranju dronova sa broda ka aerodromu u Kopenhagenu, ali takvi navodi nisu potvrđeni.
Zbog svega toga, zaplena Grincha otvorila je niz pitanja. Da li se radi o početku šire kampanje zaplene sankcionisanih plovila ili tek o izolovanim potezima sa snažnom simbolikom? Stručnjaci procenjuju da su, bez daljeg zaoštravanja situacije, opcije za odgovor prilično ograničene i da je ceo potez više ličio na demonstraciju stava nego na održivu praksu.
Kako će izgledati sledeći korak, zavisiće manje od mora, a više od zakona koji se tek pišu. A dok se to ne desi, tankeri će, izgleda, i dalje ploviti po ivici između politike, prava i poruka koje svaka strana želi da pošalje. Gde se ta linija zaista povlači, ostaje otvoreno pitanje.



























