Jedne od najtiražnijih novina objavljuju revizionističke tekstove u kojima je ustaški logor Jasenovac, nad kojim su se zgražali čak i nacisti, prikazan kao sportsko-rekreacijski centar.
Hrvoje Klasić piše o svjedočanstvima preživjelih logoraša Jasenovca i jednog nacističkog generala te već viđenom scenariju relativiziracije, umanjivanja i negiranja zločina
Krajem kolovoza 1941. prvi logoraši počinju pristizati u Jasenovac. Masovna ubojstva hrvatskih Srba i Židova u tom trenutku traju već mjesecima. Ovaj najveći i najzloglasniji logor, “balkanski Aušvic”, postat će mjesto užasa i smrti za desetke tisuća nevinih ljudi.
O Jasenovcu su napisani brojni znanstveni i publicistički radovi. I iako je bilo prijepora, pa i manipulacija brojem žrtava, niti jedan povjesničar koji se ovom temom bavio nije dovodio u pitanje sam karakter logora.
Uz sve znanstvene radove koji ukazuju na nezamisliv teror posebno je bolno čitati svjedočanstva onih koji su u Jasenovcu “boravili” ili o njemu dobivali saznanja iz prve ruke.
‘Zatukli su ih čekićem. Ubijanje je trajalo tri i pol sata’
Ilija Jakovljević, Hrvat, pristaša HSS-a u logoru je proveo nešto više od godine dana. U njegovoj knjizi “Konclogor na Savi” možda najpotresniji prizor koji opisuje je onaj o odnosu ustaša prema srpskoj djeci.
“Još su početkom mjeseca odveli i odnijeli nekoliko stotina u onu staru tursku kuću kraj pravoslavne crkve. Zastavnik Ante i još jedan zatukli su ih čekićem. Ubijanje je trajalo tri i pol sata. Na Antunovo ih je opet nestalo oko četiri stotine. Oblijepljeni su prozori na jednoj kući, kako se radi kada se tamane stjenice. Zagušili su ih ciklonom”.
‘Maljem po lubanji’
Egon Berger u Jasenovcu je proveo 44 mjeseca i svjedočio svakodnevnom teroru. “Grupa koljača išla je prema našim barakama i zaustavila se pred barakom drugova Srba. Dok je jedan dio koljača ušao u samu baraku, dotle su pred njom Ljubo Miloš, Modrić, Kojić, koji su imali u ruci drvene maljeve, čekali.
Dok su ustaše koje su ušle u baraku izbacivale jednog po jednog zatočenika, dotle su ih oni s maljevima dočekivali i maljem po lubanji za jedan nepuni sat stvorili čitavu hrpu pobijenih”.
I nacistički general se zgražao nad Jasenovcem
O zvjerstvima u Jasenovcu, ali i susjednim selima piše u svojim memoarima i Hitlerov “čovjek” u NDH, general Edmund Glaise von Horstenau. Jedan od “najupečatljivijih” prizora je onaj iz Crkvenog Boka, srpskog sela na Savi u koje su “upali ustaški zločinci iz susjednog koncentracijskog logora Jasenovac (mjesto užasa)”.
Von Horstenau piše da je “u ovo nesretno mjesto nagrnulo u dva navrata oko 500 propalica od 15 do 20 godina pod vodstvom dvojice ustaških natporučnika, sve su ubijali, silovali su žene i mučili ih do smrti, ubijali djecu”, te nastavlja kako je osobno vidio “u Savi leš žene kojoj su izvađene oči, a u spolni organ ugurano drvo”.
Na temelju svega što je doživio tijekom svog mandata u NDH za njemačkog generala nije bilo dileme da su ustaše i njihov Poglavnik prije svega “banda ubojica i zločinaca” i “neljudski sadisti”.
Stepinac je pisao kako je ‘Jasenovac ljaga za NDH’
Uostalom, i nadbiskup Stepinac imao je saznanja što se događa u Jasenovcu. Nije bio baš glasan u osudi, ali je u jednom pismu Paveliću, osvrnuvši se na sedam katoličkih svećenika koji su umrli u logoru između ostalog rekao da je “čitav Jasenovac sramotna ljaga za NDH”.
Nažalost, u današnjoj Hrvatskoj, niti radovi svjetskih povjesničara, niti ovdje spomenuta i brojna nespomenuta svjedočanstva više nisu relevantan izvor. Na temelju negacionističkih, selektivnih i tendencioznih interpretacija hrvatskih revizionista sada čak i jedne od najtiražnijih dnevnih novina pišu o Jasenovcu kao mjestu gdje “je bilo i zabave…sportskih utakmica… koncerata, kazališnih predstava…” i gdje su logoraši čak imali i skečeve u kojima su “ironizirali” zapovjednike logora.
Tako za novinara Milana Ivkošića izgleda “Jasenovac očišćen od ideologizacije, pristranosti i komunističkih krivotvorina”. Ne znam samo je li se i svjedočanstva Hitlerovog opunomoćenika ili zagrebačkog nadbiskupa također ubrajaju u komunističke krivotvorine.
Svjetska zavjera Židova, masona i komunista
Ali, sve je to već viđen scenarij. Poput onih koji pokušavaju relativizirati, umanjiti i negirati nacističke zločine, svjedoci smo istog pristupa kada su u pitanju i ustaški zločini. I jednima i drugima ono što se događalo u logorima je mit, preuveličavanje i dio svjetske zavjere za koju su po potrebi krivi Židovi, masoni, komunisti, Srbi itd.
Postoji naravno po tom pitanju i velika razlika. U razvijenim društvima oni koji tako razmišljaju ne pišu kolumne u jednim od najtiražnijih novina niti im se knjige promoviraju na nacionalnim televizijama.
‘Glasnoća rasista povezana je s tišinom većine’
I nije to samo pitanje funkcioniranja pravne države nego i odnosa svakog člana društva prema takvim pojavama. Jer, kako je nedavno prilikom posjeta Auschwitzu rekao njemački ministar vanjskih poslova “mislim da je glasnoća rasista i antisemita povezana s tišinom većine”.
I u Hrvatskoj postoje oni koji su glasni i oni koji su tihi. Problem je samo što već neko vrijeme nisam siguran koji predstavaljaju većinu, a koji manjinu.
(net.hr)
