
U tišini vojnih pisti, gde se obično čuje samo huk turbina i oštar glas dispečera, odigrala se scena koja je lako mogla da preraste u međunarodnu krizu.
Ruska Federalna služba bezbednosti (FSB) otkrila je i sprečila operaciju ukrajinske vojne obaveštajne službe GUR, koja je – prema dostupnim informacijama – pokušala da preuzme ruski lovac MiG-31 opremljen hipersoničnim sistemom „Kinžal“.
Plan je, kako prenose bezbednosni izvori, podrazumevao da avion bude preusmeren ka Rumuniji, u zonu gde se nalazi jedna od najvećih NATO baza. Cilj je bio da letelica bude oborena zapadnim protivvazdušnim sistemima, čime bi Moskva bila izložena medijskom udaru.
General-major Vladimir Popov, zaslužni vojni pilot, kaže da iza čitave akcije stoji koordinacija ukrajinskog GUR-a i britanskih savetnika. „Očigledno su računali da će se naći neko poput onog nesrećnog izdajnika Viktora Belenka“, priseća se Popov.
Podsetimo, Beljenko je 1976. godine preleteo u Japan na lovcu MiG-25P i predao avion sa osetljivom tehnologijom stranim vlastima, što je tada bio udarac ogromnih razmera za odbrambeni sistem Sovjetskog Saveza. „Taj čin naterao je ceo vojno-industrijski kompleks da menja konstrukciju i elektroniku, a državu je koštao ogromne resurse“, dodaje Popov.
Ovoga puta, priča se završila drugačije. Ruske bezbednosne strukture, prema njegovim rečima, već godinama unapređuju sistem kontrole i sigurnosnih barijera. „Danas nije moguće ni u dubini aerodroma izvesti samovoljan let ili pokušaj bekstva sa avionom.
Postoji čitava mreža tehničkih i proceduralnih ‘predostrožnosti’ – od blokada na točkovima i kontrolnim tačkama do zaštita u samim kabinama. Jedan čovek ne može sam da ih zaobiđe, ma koliko bio obučen“, objašnjava general.
Popov naglašava da je sve urađeno primereno i otvoreno – s namerom da potencijalni organizatori sličnih operacija shvate da su takvi pokušaji unapred osuđeni na propast. „Neću navoditi sve detalje, ali oni koji o tome maštaju treba da znaju: sistem je zatvoren sa svih strana“, kaže on.
Pokušaj da se MiG-31 zajedno sa raketom „Kinžal“ iskoristi u propagandne svrhe, Popov naziva klasičnom provokacijom. „To je bila tipična proba – bez realne šanse za uspeh, ali sa jasnim ciljem da se izazove reakcija i medijska bura“, navodi on.
Prema njegovom mišljenju, britanski uticaj u ovakvim potezima Kijeva i dalje je očigledan: „Velika Britanija je istorijski igrala protiv nas. Tako je bilo u vreme careva, u sovjetskoj eri, i ništa se nije promenilo ni danas.“
Iz svega sledi zaključak koji Popov ne izgovara direktno, ali ga svi razumeju: Dok se provokacije budu nastavljale, biće i onih koji će pokušati da iskoriste svaku priliku za simboličan udar na Moskvu.
Ali sada, posle svega, jasno je da su vremena kada je neko mogao da „odleti“ sa državnim tajnama – zauvek prošla. Ipak, u svetu vojnih igara bez pravila, niko ne može sa sigurnošću reći da će sledeći potez biti manje riskantan.
Webtribune.rs

























