Narod koji spava može se probuditi samo udarcima, govorio je Alija Izetbegović. Kako se nakon teških sudbinskih udaraca Bošnjaci razbuđuju najbolje pokazuje onomad održana gej parada usred Sarajeva
Naša sredstva su osobni primjer, knjiga riječ. Kada će se ovim sredstvima pridružiti i sila? Izbor ovog trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku nego i izgraditi novu islamsku vlast.
Ovo razlikovanje je važno, jer rušenje i građenje ne zahtjeva podjednak stupanj psihološke i materijalne pripremljenosti. Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti…“ Tako je govorio i pisao Alija Izetbegović u poznatom programu islamizacije društva i izgradnje islamske države, poznatom kao „Islamska deklaracija“ (poglavlju Islamska vlast 3/2.).
Specifičan istorijski proces išao je naruku idejama postavljenim u temelje platforme Alije Izetbegovića, ali i Programa SDA (stranke koju je on utemeljio), u istoj meri u kojoj su ovi instrumenti radikalizacije svijesti cjele nacije izašli u susret epohi. Kako god, bila je to prva i najbitnija faza u kojoj su bosanski muslimani od evropske nacije „pretvoreni“ u vjersku zajednicu, neistorijskog tipa.
AMERIKA ILI ISLAM?
„Bosna je puna gada“, rekao bi nobelovac koga su vrli predstavnici Bošnjaka (uz Petra Kočića i Svetozara Ćorovića) proglasili većim zlom od svih vojski koje su protutnjile BiH. Naravno, Bošnjaci se nisu nikada suprotstavili Zapadu, te su ono najružnije lice Evrope, ksenofobično i nacističko, prigrlili kao vlastiti uzor.
Glumeći „muslimane i Evropljane“ isticali su evropsku osobenost svoga kulturnog izraza, dok su u duši intimno prepoznavali i iskreno se radovali Aliji Izetbegoviću i Osami bin Ladenu.
Alija i njegova deklaracija, preko SDA, snažno su oblikovali svijest Bošnjaka, ostavljajući iza sebe naslijeđe bezbožništva u formi religioznog fanatizma, a koji u radikalizmu i terorističkoj akciji vide lice Božije providnosti, ali i američke geopolitičke moći i volje.
Iako se Amerika i islam sve više međusobno isključuju, u Bosni ovaj prividni savez uvijek funkcioniše uz pitanje: šta je pretežnije – Amerika ili islam?! Jasno – Amerika.
U kojoj meri je utemeljena ova dilema najbolje ilustruje događaj koji se zbio u nedjelju, 8. 9. 2019. godine, kada su kroz Sarajevo, gotovo čisto etički muslimanski grad, „ponosno“ paradirali homoseksualci, na prvoj uspješno održanoj gej paradi.
Bošnjačka elita predvođena političarima i beznačajnim misliocima, te kvaziumjetnicima i anonimnim novinarima u pokušaju, poltronski je pozdravila američku gej diplomatiju i Erika Nelsona, koji se u društvu britanskog ambasadora tog dana narugao u lice Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i muslimanima svijeta.
KLANjANjE GRIJEHU
Ovom paradom Bakir Izetbegović je između Amerikanaca s jedne strane, i islama, Turske, Erdogana i svega onog što oni simbolizuju, s druge, izabrao Ameriku. Za osjećanja muslimana, vjerska uvjerenja i tradicionalno vrijednovanje porodice u islamu očito nije mario. On računa da ako se prezir i bes jave, uvijek ih može usmjeriti ka Srbima i Hrvatima. Pored toliko neprijatelja, valjda, nije se muslimanima baviti grijehom.
Zanimljivo da u toj i takvoj Bosni i Hercegovini, koja savija kičmu pred svojim kukavnim vladarima i klanja se grijehu, ima više onih koji su spremni da u nastupima mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, više i brutalnije nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Otuda u državi ne postoje legitimna vlast i institucije od kredibiliteta.
Umjesto čvrstih instrumenata vlasti postoji podrška Amerikanaca i Britanaca, i uverenje da su izbori za zajedničke institucije nepotrebni i besmisleni. To što za posledicu takav politički kurs ima uništavanje vlastitog naroda i urušavanje bilo kakve ideje opstanka BiH, SDA malo ili nimalo zanima.
Konačno, to možda i jeste cilj SDA: gurnuti vlastitu naciju u vrtlog problema sa kojima se suočavaju „ostale islamske zemlje“, zainteresovati bosanske muslimane za događaje u arapskom svijetu, za Iransku revoluciju, za Islamsku Republiku Pakistan – približiti Palestinu Bosni a od stvarne istorijske braće (Srba i Hrvata) napraviti neprijatelje.
Nažalost, to nije samo SDA niti samo Bakir Izetbegović. Istom miljeu pripadaju i bivši komunisti, danas nacionalsocijalisti (SDP i Demokratska fronta), „žuti salonski intelektualci“ kojih je puno ksenofobično, mržnjom zadojeno Sarajevo, te sve nevladine organizacije koje parazitiraju na telu države nudeći zauzvrat mržnju i osvetu. Zbog novčane pomoći islamskih finansijskih centara moći, radikalizam koji je Alija utemeljio dobija sve više pristalica i nezadrživo se širi Balkanom.
A gej preporod, parade ponosa i klečanje pred Amerima su tu da bi ove ideje bile podržane na evropskom zapadu kako bi se održala iluzija o evropskim muslimanima u Bosni i njihovoj lojalnosti Zapadu i zapadnim interesima. Jer kako u svojoj Deklaraciji reče Alija Izetbegović: „… najavljujući preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i spokoja, nego razdoblje nemira i iskušenja. Suviše je mnogo stvari koje mole za svojim rušiocima. Zato to neće biti dani blagostanja nego dani dostojanstva. Narod koji spava može se probuditi samo udarcima…“
Kako Bošnjaci, nakon teških i planiranih udaraca sudbine koji je trebalo da ih probude, izgledaju najbolje pokazuje onomad održana parada u duginim bojama.
Dževad Galijašević (pecat.co.rs)
