Posle slučaja kada je crnogorska policija naložila skidanje albanske zastave sa porodične kuće, kao i oštrih reakcija albanskih partija na to, ministar za ljudska i manjinska prava najavio je novi zakon koji bi rešio to pitanje. Apetiti manjina su sve veći, što ne čudi, budući da se vlast drži na njihovoj podršci, kaže analitičar Matija Nikolić.
Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmet Zenka ocjenjuje da nedavni događaji u Tuzima, ali i u Ulcinju, „nijesu prava slika dobrih međunacionalnih odnosa“.
Crnogorska policija je, naime, prije nekoliko dana u Tuzima naložila skidanje albanske zastave u porodičnoj kući Emina Bećovića i njegovo privođenje, dok je policija u Ulcinju zaustavila i procesirala građanina albanske nacionalnosti iz tog grada zbog isticanja albanske zastave na svom automobilu 28. novembra, na Dan albanske nacionalne zastave.
[adsenseyu1]
Ministar Zenka očekuje da će do kraja godine biti donet novi zakon koji će omogućiti da Albanci u Crnoj Gori „više ne dolaze u situaciju da pred sudovima odgovaraju zato što ističu simbole druge države“.
Činjenica da su albanske nacionalne partije godinama nezaobilazan dio vlasti u Crnoj Gori, te da su nedavno konačno dobile i samostalnu opštinu Tuzi, mnoge analitičare upućuje na zaključak da će vlasti u Podgorici i ovog puta biti popustljive prema zahtjevima albanskog faktora. Takođe, nije tajna ni da se politički predstavnici manjina ne libe da vlast u svakoj prilici podsjete da su upravo oni „donijeli državu“ Crnoj Gori.
Analitičar Matija Nikolić nema dilemu da nacionalne manjine u Crnoj Gori, vođene sopstvenim interesima, „umnogome određuju zvanični politički kurs“. On podsjeća da i sama parlamentarna većina zavisi od glasova predstavnika nacionalnih manjina: Bošnjaka, Albanaca i Hrvata, te da je kao takva njihova podrška u Vladi „žestoko naplaćena kroz veliki broj visoko pozicioniranih mjesta koje pokrivaju predstavnici manjina u državnoj administraciji“.
Međutim, tu, kako kaže, njihovi politički apetiti ne prestaju, pa Nikolić napominje da su i Bošnjaci nedavno htjeli da mijenjaju države simbole, tražeći da polumjesec bude na zastavi Crne Gore.
„Na drugoj strani, u mjestima u kojima žive Albanci, kada su njihovi nacionalni praznici i kada ih posjećuju najviši zvaničnici susjedne Albanije ili čak Kosova, tada je sve prekriveno zastavama Albanije i fotografijama prekrštenih ruku na grudima koji simbolišu albanski nacionalni grb“, kaže Nikolić za Sputnjik.
On napominje da su „asocijacije na veliku Albaniju u Crnoj Gori česte“, pa smatra da i pojedinačni slučajevi uklanjanja zastava u Ulcinju i Tuzima „više prestavljaju kap u moru i privid da država navodno nešto radi po tom pitanju, tj, da primjenjuje novi zakon o nacionalnim simbolima“.
Nikolića ne iznenađuju ni oštre reakcije albanskih nacionalnih stranaka u Crnoj Gori. Podsjetimo, Demokratska unija Albanaca osudila je skidanje albanske zastave sa kuće u Tuzima, dok je predsjednik Albanske alternative Nik Đeljošaj ustvrdio da je zastava Albanije postala trn u oku policiji u Ulcinju i Malesiji, poručivši da ni policija ni sudovi ne mogu da zastraše i zaustave Albance da istaknu ljubav prema svojoj nacionalnoj zastavi.
„Mržnja koju iskazuju pojedine institucije prema nacionalnoj zastavi Albanaca u Crnoj Gori je problem koji je već neuropsihijatrijski slučaj“, ocijenio je Đeljošaj, uz poziv sunarodnicima da nastave da ističu svoju nacionalnu zastavu.
Matija Nikolić, komentarišući izjave političkih predstavnika albanskog naroda, kaže da se iz njih jasno vidi „kave su im stvarne namjere i na čijoj je strani njihovo srce“.
„To se vidi i kroz primjer Nika Đeljošaja, koji je kazao da sudovi nisu u stanju da kažnjavaju za isticanje albanskih simbola koliko su oni spremni da plate“, primjećuje Nikolić.
Naš sagovornik zaključuje da upravo u takvim razmišljanjima leži odgovor i na pitanje da li u ponašanju albanskog faktora u Crnoj Gori ima sličnosti sa akcijama njihovih sunarodnika u regionu, jer se upravo Albanci, po njegovom mišljenju, svuda „ponašaju na isti način i zahtijevaju da njihove nacionalne odrednice i interesi dobiju prioritet, a ukoliko to nije tako, onda slijedi priča o njihovoj ugroženosti i beskompromisna borba za sopstvene interese. Na primjerima Kosova i Makedonije se najbolje vidi kako izgleda ta borba“, jasan je Nikolić.
Nebojša Popović (Sputnik)
