Svojevremeno je bilo velikih i ružnih kritika povodom izgradnje Ajfelovog tornja. A postao je simbol Pariza i jedna od najboljih investicija u svijetu.
Možemo pretpostaviti da je bilo protivljenja i loših kritika u srednjem vijeku i prilikom izgradnje manastira i crkava (Studenica, Visoki Dečani, Gračanica, Velika Remeta, Devič, Zočište, Krušedol, LJubostinja, Žiča, Mileševa…) – pa narod teško živi, a grade se grandiozni vjerski objekti.
Danas, i vijekovima Srpstvo se zbog njih ponosi i zahvaljujući njima sačuvan je identitet, a istinski svijet se divi ljepoti srednjovjekovnih fresaka (Beli anđeo…) i manastira.
Potpuno je nevažno da li Veliki župan Stefan Nemanja drži krst ili mač u desnoj ruci. Krst ima na prsima.
Da na spomeniku piše prepodobni Simeon Mirotočivi možda bi bilo smisla o tome razmisliti. Ali, on u lijevoj ruci drži Hilandarsku povelju koja počinje riječima „U početku Bog stvori i nebo i zemlju i ljude na njoj i blagoslovi ih i dade im vlast nad svakom tvorevinom svojom, i postavi ove carevima, druge knezovima, one gospodarima, i svakome dade da pase stado svoje i da ga sačuva od svakog zla koje bi naišlo na njega…“
I sve je kako treba.
Istinsko Srpstvo se raduje „dolasku“ Velikog župana Stefana Nemanje.
Spomenik velikom županu nije slučajno u Beogradu.
On kao da je dio velikog plana istorije Srpskog svijeta.
Dolazak Velikog župana Stefana Nemanje predstavlja ponovni početak otkrivanja Srpskog svijeta, i to onog od početka pa do svršetka svijeta. I bez obzira što je srpski narod, kao nosilac Srpskog svijeta, mijenjao svoje ime, on nije mijenjao svoju istorijsku ulogu u čovječanstvu, a koja čini njegov suštinski identitet.
Ta uloga srpskog naroda prolazi kroz osnovne faze. One su stradanje, trpljenje, otpor i pobjeda. Kroz vrijeme se ciklično ponavljaju da bi srpski narod dočekao svršetak Svijeta, ostvarivši svoju ulogu pobjedonosnog naroda, i to uz još mali broj naroda sa svojim istorijskim ulogama.
Pri tome se ne omalovažavaju uloge onih mnogobrojnih naroda koji su nastajali i nestajali spletom istorijskih okolnosti, jer sve je kako treba.
Srpski svijet podrazumijeva vjeru u Boga i tada on ne odstupa već se dostojno bori protiv naleta zla, čineći više dobra nego što drugi očekuju od njega i hoće da mu to priznaju. Međutim, kada se okrene od Boga, Srpski svijet se samorazara i srpski narod se drobi.
Kada se odstupi od Boga, naši veliki oci, naši sveti, kao da se povuku u stranu i kažu: dobro, hoćete tako, hajde da vidimo šta će biti? I eto nam stradanja… a onda kada shvatimo i poslušamo Božiju volju što je najbolje za nas, pokajemo se i krenemo u otpor zlu koji donosi pobjedu nad zlom.
I manje je važno da li to stradanje i trpljenje traje 400 godina, kao u slučaju Otomanske imperije ili 4 godine kao u slučaju ustaško-nacističko-fašističke agresije i okupacije, jer će zlo neminovno biti pobijeđeno.
I sve je kako treba, ne samo kada je u pitanju spomenik Velikom županu, već je sve kako treba i kada je u pitanju svaki čovjek, svi narodi, i sam Život. Bez obzira na greške, probleme, patnju, stradanje…
Jer, sve je po Božijoj Premudrosti i dopuštenju. Zar bi čovjek drugačije, a bolje mogao da uradi, da ustroji?!
Srpski svijet cijeni slobodu i zna da je sloboda izbora, kao mogućnost ljudskog djelovanja istovremeno najveća vrijednost i najveća opasnost.
Zahvaljujući njoj dosežemo najviše visine ili najdublji pad. Spašavamo se ili ne, i to u zadatim okolnostima koje su proizvod praroditeljskog, roditeljskog (krvnih predaka) i našeg grijeha.
A naš grijeh, slabost i vrline zavise od jedinstvene i neponovljive ličnosti (duše) i od tereta i podrške proizašle iz djelovanja i iskustva naših krvnih predaka koje je memorisano u našem mozgu. I svakako spomenute okolnosti sadrže iskušenja i dejstva sila podnebesja i intervenciju Boga.
Bez obzira na velike slabosti, poteškoće i probleme, zbog istorijske uloge Srpskog svijeta, koji je pružio otpor protiv zla i to kada je najteže, i u današnje vrijeme, kada je ugrožena i sama priroda čovjeka, Srpski svijet pruža otpor nepravednoj globalizaciji i odašilje poruku (možda i metafizički) i ranjenoj Evropi – Dobri čovječe probudi se, svi smo na jednoj strani u odbrani čovjeka.
I danas, srpski narod je zaslužio dolazak Velikog župana Stefana Nemanje koji najavljuje zlatno doba Srpskog svijeta.
P.S. Ne znam da li je u Hrvata bio neki veliki župan, ali znam da je Republika Hrvatska administrativno podijeljena na županije. Znam da i novi hrvatski jezik čuva stare srpske riječi. Srpski svijet treba da se ponosi što njegovo blago drugi koriste ali se ne smije odricati toga blaga.
Autor: Dane ČANKOVIĆ, predsjednik banjalučkog SNP Izbor je naš
