Naslovnica SPEKTAR Brojke koje su uznemirile London: Britanija se sprema za najcrnji scenario

Brojke koje su uznemirile London: Britanija se sprema za najcrnji scenario

U Londonu se ovih dana govori bez ulepšavanja i bez diplomatskih rukavica. U izuzetno direktnom obraćanju, načelnik vazduhoplovstva Ujedinjenog Kraljevstva, sir Ričard Najton, upozorio je da se vojna moć Rusije ubrzano povećava i da se scenario u kojem bi Velika Britanija mogla da se nađe na udaru više ne može posmatrati kao teorijska vežba.

Kako je rekao, ruske trupe su danas borbeno iskusne, prekaljene kroz gotovo četiri godine sukoba u Ukrajini, i upravo zbog toga rizik po britansku bezbednost vidi kao rastući.

U takvom okruženju, poruka koju šalje javnosti zvuči ozbiljno i teško: Sinovi i kćeri nacije, kako kaže, morali bi da budu spremni na ono što dolazi, prenosi Skaj njuz.

Najton ne ostavlja dilemu da će britanske oružane snage, zajedno sa NATO savezom, uvek biti prva linija odbrane. Ali tu, po njegovom viđenju, priča ne staje. Naprotiv. On insistira da se na izazov mora pripremati celo društvo, a ne samo uniformisani deo države.

Govoreći o potrebi za iskrenošću unutar porodica, naglašava da se mora otvoreno razgovarati o tome šta znači biti spreman na niz stvarnih, fizičkih pretnji. U tom kontekstu poziva se i na reči svog francuskog kolege, generala Fabijena Mandona, koji je prošlog meseca upozorio da Francuska mora biti spremna na mogućnost da u potencijalnom sukobu sa Rusijom izgubi svoju decu. Najton tu procenu naziva surovom realnošću i kaže da se sa njom u potpunosti slaže.

Njegova poruka ide dalje od pukog povećanja broja vojnika ili kupovine nove opreme. Kako naglašava, odgovor ne može biti ograničen samo na jačanje oružanih snaga.

Potreban je odgovor cele nacije, koji uključuje jačanje kapaciteta odbrambene industrije, razvoj veština koje će biti neophodne, korišćenje institucija koje postaju ključne u kriznim vremenima, kao i jačanje otpornosti društva i infrastrukture koja ga održava.

U jednom trenutku, Najton je to sažeo u rečenicu koja je odjeknula posebno snažno: Sinovi i ćerke. Kolege. Veterani. Svi će imati svoju ulogu.

U tom tonu podsetio je i na simbolične godišnjice koje, kako kaže, dodatno osvetljavaju trenutak u kojem se Britanija nalazi. Ovog meseca navršava se 65 godina od poslednjeg poziva za nacionalnu službu, ali i 80 godina od završetka Drugog svetskog rata.

Po njegovim rečima, upravo te brojke podsećaju da se mora obnoviti osećaj nacionalne odbrane i društvene otpornosti koji je nekada bio gotovo instinktivan deo britanskog društva, sve do raspada Sovjetskog Saveza.

Iako, kako navodi, analitičari odbrane procenjuju da postoji samo mala, do pet procenata, verovatnoća da bi Rusija mogla da pokrene značajan direktan napad ili invaziju na Veliku Britaniju, Najton upozorava da mala verovatnoća ne znači da je rizik jednak nuli.

Upravo tu, prema njegovim rečima, leži suština problema. Niko, kaže, ne može sa sigurnošću da tvrdi koliki je apsolutni rizik. Mnogo je važnije posmatrati trend. Da li se šanse za ozbiljan sukob povećavaju. A po njegovoj proceni, dokazi ukazuju da se taj trend, posebno kada je reč o Rusiji, pogoršava. To vidi kao ključni argument za hitno delovanje i promenu načina razmišljanja u britanskom društvu.

Kao ilustraciju tog trenda naveo je konkretne brojke. Ruske oružane snage danas broje više od 1,1 milion vojnika, dok se za vojsku izdvaja više od sedam procenata bruto domaćeg proizvoda i oko 40 procenata ukupne državne potrošnje.

To je, kako je naglasio, nivo ulaganja koji se više nego udvostručio u poslednjih deset godina. Nasuprot tome, britanska vojska raspolaže sa nešto više od 70.000 vojnika, dok se vlada obavezala da će vojna izdvajanja povećati sa sadašnjih 2,3 na 2,5 procenata BDP-a do 2027. godine.

Sve to, u očima ljudi koji godinama prate bezbednosne tokove, otvara pitanja koja ne mogu da se svedu na dnevnu politiku ili kratkoročne budžetske planove.

Najtonove reči deluju kao pokušaj da se društvo probudi pre nego što okolnosti postanu nepovratne. Da li će se taj poziv shvatiti kao ozbiljno upozorenje ili još jedan alarm koji će vremenom utihnuti, ostaje da se vidi. Ali ton kojim je izgovoren ostavlja utisak da se u britanskim bezbednosnim krugovima vreme za odlaganje ubrzano topi.