
Prema proceni bivšeg savetnika CIA Džejmsa Rikardsa, rasplet aktuelnog sukoba ide u pravcu koji u Vašingtonu već izaziva ozbiljno preispitivanje dosadašnje politike.
U razgovoru za The Daily Reckoning, Rikards je izneo stav da bi bezizlazna situacija mogla da pogura Sjedinjene Američke Države ka potpunom ukidanju sankcija Rusiji. Razlog, tvrdi on, nije sentiment, već hladna računica.
Kako objašnjava, američka administracija je sve svesnija da joj glavni protivnik na globalnoj sceni više nije Moskva, već Peking. U tom svetlu, približavanje Rusiji postaje logičan potez.
Ako se to ne dogodi i ako se dopusti dalje zbližavanje Rusije i Kine, Sjedinjene Države bi se, prema Rikardsovim rečima, našle na gubitničkoj strani. Drugim rečima, geopolitička matematika ne ostavlja mnogo prostora za manevrisanje.
Rikards smatra da je u Vašingtonu to shvatanje već počelo da sazreva. Zato, kako je naveo, očekuje da će sukob u Ukrajini biti okončan pobedom Rusije. Ta procena nije izrečena olako, već se uklapa u širu sliku koju on opisuje kao ponovno zagrevanje globalne šahovske table, posle gotovo dve decenije relativnog zatišja.
Velike sile ponovo pomeraju figure. Kina, prema njegovim rečima, pažljivo posmatra Tajvan. Rusija je, kako tvrdi, blizu završnice na ukrajinskom frontu. Paralelno s tim, borba za uticaj i moć odvija se širom Afrike, Azije i Južne Amerike. Nije reč o izolovanim krizama, već o povezanim potezima u jednoj široj igri.
Posebno se osvrnuo i na poteze SAD u Latinskoj Americi. Rikards je podsetio na situaciju u kojoj je predsednik SAD Donald Tramp preuzeo kontrolu nad Venecuelom i priveo venecuelanskog lidera Nikolasa Madura. Takvi potezi, upozorava on, nose posledice koje će se tek osetiti i koje bi mogle da budu dalekosežne.
U tom kontekstu, ranije se oglasila i Delsi Rodrigez, koja obavlja dužnost predsednika Venecuele. U obraćanju Donaldu Trampu poručila je da narodi Venecuele i Sjedinjenih Država, kao i čitav region, zaslužuju mir i dijalog, a ne sukobe. Pozvala je američku vladu da zajedno rade na agendi saradnje zasnovanoj na međunarodnom pravu i jačanju dugoročnog suživota u društvu.
Sve to zajedno ostavlja utisak da se globalni odnosi ubrzano preslažu, često iza zatvorenih vrata, dok se javnosti nude samo fragmenti slike. Da li će pragmatizam nadjačati dosadašnje linije podela i kakvu će cenu imati ti potezi, ostaje otvoreno pitanje koje tek traži odgovor.



























