[adsenseyu2]
Od sredine 1990. u tadašnju Službu državne sigurnosti (SDS) u Zagrebu počele su pristizati informacije o mogućoj likvidaciji predsednika Predsedništva SR Hrvatske i šefa HDZ-a Franje Tuđmana.
Atentat, po nalogu vlasti u Beogradu, trebali su da izvrše pripadnici srpskih i crnogorskih kriminalnih grupa blisko povezani sa tamošnjom Službom države bezbednosti (SDB). Ali i naslonjeni na neke od četničkih emigrantskih grupa u inostranstvu.U formalnom smislu 1990. hrvatska Služba državne sigurnosti još je bila sastavni deo tadašnje federalne jugoslovenske službe, kojom se rukovodilo iz Beograda.U operativnom smislu, i to većim delom, funkcionisala je kao nezavisna, nacionalna, tajna služba pružajući sigurnosnu zaštitu novoj vlasti izabranoj na prvim, slobodnim, višestranačkim izborima u maju 1990. godine.
Redakcija Telegrama dobila je na uvid deo dokumenata hrvatskog SDS-a koji otkrivaju nepoznate pojedinosti o dramatičnim događajima od maja 1990. pa do sredine 1991. kada su, prema informacijama pripadnika službe, bili planirani pokušaji atentata na Tuđmana.
[adsenseyu1]
Počelo je policijskom depešom broj 511-18-16/2-96/53 iz maja 1990. U njoj stoji da se u “hotelu Esplanade pojavila izvesna osoba s nadimkom Akrap s namerom da izvrši atentat na gospodina predsednika Republike dr. Franju Tuđmana”.
Isti je događaj izdvojen i u informaciji 133. Službe državne bezbednosti uz neke dodatke.Tamo piše, dakle, da je spomenuti Akrap navodno vezan za četnički pokret koji je i naručitelj ubistva Tuđmana. Taj Akrap, dodaju agenti, spominje se i kao ekzekutor poznatog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, sedam godina ranije u Nemačkoj.
Nešto pomutnje u Zagrebu izazvao je pomenuti nadimak. Postojala je mogućnost da je reč o zameni nadimka Akrap za Arkan, jer se već duže vreme spominjalo da je u ubistvo Đurekovića umešan Željko Ražnatović.Arkan je, prema tada dostupnim operativnim podacima iz 1990., blisko sarađivao sa ljudima sličnog profila pa se smatralo da bi oni mogli pružiti dodatne informacije o mogućem planu likvidacije Tuđmana.
Jedan od njih bio je i Ratko Đokić, još od pre poznat agentima hrvatske državne bezbednosti.“Đokić je izvor od poverenja preneo da ga povremeno iznajmljuje SDB Titograd i Beograd za razne prljave poslove”. U istom dokumentu stoji bitan podatak da je “Ratko Đokić u izuzetno dobrim i prisnim odnosima s izvjesnim Željkom kojem je prezime verovatno Marijanović ili Milovanović, a zovu ga Arkan”. On je, tvrdi izvor hrvatskih agenata, ubica po narudžbi, koji je u više navrata bio angažovan za takve operacije.
[adsenseyu4]
Arkan je, opisao ga je izvor, srednje visine, ima bebi facu, često boravi u Zagrebu, a kad se viđa s Đokićem često dva do tri dana odseda u hotelu Interkontinental. Kao druga veza između Arkana i Ratka Đokića poznata je likvidacija Stjepana Đurekovića.
Prema nekim podacima, navedenim u Informaciji broj 367. Službe državne bezbednosti MUP-a RH, piše da se “Đokić i Ražnatović spominju kao izvršioci ubistva Stjepana Đurekovića u Minhenu. Protom je Đokić kao sredstvo izvršenja upotrebio mačeve, koje je tih dana vozio u prtljažniku automobila, a ne sekiru kako se to govorilo”.
U analizama dostupnih informacija očigledno je postavljena teza da je, zapravo, uz Arkana, ključni čovek u organizaciji mogućeg atentata na Tuđmana baš Ratko Đokić. Vidljivo je to iz još jednog dokumenta iz 1990. gde se kaže da “grupacija oko Ratka Đokića: Ražnatović Željko, Ašanin Darko, Boljević Pavle, Simendić Jovan, Ivanović Pavle, Đorđe zvani Giška, i Vukotić Veselko iz Milana, treba da dođe u Zagreb.
Navedena grupacija trebala je delovati po principu dvojki (u drugom izveštaju hrvatskog SDS-a pominje se da su svi naoružani pištoljima), a razlog njihovog delovanja, tj. kriminalnih radnji nije nam poznat. S obzirom da se u to vreme održavala svečanost otkrivanja spomenika banu Jelačiću (Tuđman je bio tamo sa celom Vladom i državnim vrhom), a postojale su indicije da bi mogli da izvrše atentate, operativno-tehničkim merama i radnjama čitavo vreme su pokrivani Ratko Đokić i osobe u vezi sa njim.
[adsenseyu1]
Kontrolisani su hoteli u Zagrebu, međutim nismo utvrdili dolazak navedene skupine”.Željko Ražnatović Arkan i Ratko Đokić održavali su godinama prije rata u bivšoj Jugoslaviji jako bliske odnose. Prema informacijama sigurnosnih službi i dostupnih dokumenata, Đokić je živio na relaciji Crna Gora – Hrvatska, a u Zagrebu je imao i stan.
Kao pripadnik krimi miljea Đokić je često kontaktirao sa srpskom, crnogorskom i hrvatskom službom državne bezbednosti. Bio je uhapšen zbog navodnog šverca oružja u Srbiji, a u iskazima hrvatskim službama tvrdio je da mu je sve namešteno zbog optužbi za saradnju sa Tuđmanovim ljudima.Istovremeno, pojavile su se informacije kako Arkan misli da ga je Ratko Đokić izdao pa je želeo da sa njim raščistiti sve račune po dolasku u Zagreb.
“Đokić se spanđao s novom vlašću”, piše u dosijeu tajne policije o Ratku Đokiću, “a to je Arkanu otkrio jedan zagrebački zlatar albanskog porekla”. Kad su hrvatski agenti o tome pitali Ratka Đokića, kazao je da mu nije padalo na pamet da o tome raspravlja s Arkanom i ponižava se.
Prema njegovim rečima, uzrok prekida odnosa s Arkanom bila je činjenica da je ovaj postao veliki ljubitelj Slobodana Miloševića, za kojeg je bio u stanju da sve učini.Očigledno je da je Đokić pre rata bio poput svojevrsnog selebritija.Deo ljudi iz Zagreba opisuje ga kao veseljaka, okruženog ženama, koji časti po najboljim hotelima i restoranima. Dobro je zarađivao od šverca i prodaje automobila i ostalih operacija van zakona.
Jedan od ispitanih kazao je da se ozbiljno tvrdilo kako je Đokić još 1987. na računu imao oko milion američkih dolara, a pod kaputom uvek revolver Smit end Veson.Drugi je izvor prepričao da mu je Đokić rekao kako mu je neki ljubomorni Italijan dao 10,000 maraka samo da u Dubrovniku prebije tipa koji mu je preoteo devojku. Đokić je to, na nekom piću, spomenuo pevaču Zdravku Čoliću pa ga je ovaj odgovorio od toga.
Ipak Ratko Đokić, stoji u iskazu, nije vratio novac ljubomornom Italijanu. Hrvatskim obaveštajnim službama, pak, Đokić je dosta govorio o odnosu s Arkanom: da je bio kriminalac i hladnokrvni ubica čiji je otac bio general JNA u zagrebačkoj vojnoj oblasti pa je Ražnatović imao dosta širok krug poznanika i prijatelja u Hrvatskoj.
Svedočio je o drugim vezama Ražnatovića sa vojnim i obaveštajnim krugovima u Srbiji, njegovoj porodičnoj situaciji i lošem materijalnom statusu početkom 90-ih.Spomenuo je i nepoznati detalj o tome kako je Ražnatović, neposredno pre rata, izgubio milion maraka na kocki kod “Debelog Bruna” u Tkalčićevoj ulici.“Međutim, kako je Arkan bio poznat među zagrebačkim kockarima, Đokić je rekao da se niko nije usudio da od njega naplati dug. Dodao je: kad bi trebalo da mu svi još pozajme, svi bi pozamili.”Kraj 1990., tačnije u decembru, Željko Ražnatović Arkan uhapšen je u Hrvatskoj.
Ali još uvek su malo poznati detalji njegovog ispitivanja u zatvoru Remetinec. “Od druge do osme godine života živeo je u Zagrebu. Nakon toga povremeno je dolazio u Zagreb na fudbalske utakmice. Ranije je u nekoliko navrata dolazio radi kocke, zadnji put pre dve godine (1988.) Na pitanje o povezanosti s ubistvom Stjepana Đurekovića izjavio je da on to nije učinio niti s tim ima bilo kakve veze.Arkan je pušten na slobodu u leto 1991. iako je bio osuđen na pet godina zatvora. Nikad nije otkriveno zašto.
(Telegram.hr)
