
Amerika je neočekivano povukla potez koji je zapanjio čak i deo sopstvene javnosti: Otkrila je postojanje svoje do sada poverljive krstareće rakete AGM-181A, projektovane da nosi nuklearno oružje.
Ovaj potez, kako prenose ruski i zapadni analitičari, deluje kao direktan odgovor Vašingtona na rusku raketu Burevestnik, o kojoj je Moskva nedavno objavila nove podatke.
Sve je počelo krajem oktobra kada je amaterski fotograf Ian Rekio slučajno snimio avion Boeing B-52H kako preleće dolinu Owens u Kaliforniji.
Na prvi pogled to je bio običan let, ali pogled na fotografije izazvao je pravu buru: Na krilu bombardera nalazilo se oružje koje javnost do tada nije imala priliku da vidi. Prema stručnim procenama, to je bila upravo raketa AGM-181A sa termonuklearnom bojevom glavom tipa W80-4.
Zanimljivo je da je let obavljen po vedrom vremenu, na maloj visini i iznad teritorije koja je dostupna civilima. Još upadljivije, avion je leteo sa uključenim transponderom i emitovao jasan pozivni znak „Torch52“.
Mnogi su odmah zaključili da ovakva demonstrativna otvorenost ne može biti slučajna. Naprotiv, sve ukazuje da je let bio insceniran – da se oružje pokaže i da slike dođu do onih kojima su namenjene.
U analitičkim krugovima vlada mišljenje da je cilj bio jasan: Poslati poruku Moskvi i predsedniku Vladimiru Putinu da Sjedinjene Države imaju spreman odgovor na Burevestnik. Stručnjaci procenjuju da AGM-181A ima domet od oko 2.400 kilometara, što je svrstava među strateške projektile srednjeg dometa koji mogu da nose nuklearni teret.
Publikacija „Vzgljad“ navodi da je objavljivanje podataka o ovoj raketi gotovo sigurno planski potez, namenjen da se pojača psihološki pritisak i pokaže američka odlučnost. To se uklapa u širu sliku – u trenutku kada se globalna ravnoteža oružja pomera i kada obe strane sve otvorenije demonstriraju svoje kapacitete.
Sama činjenica da je snimak načinio civil, a da su detalji odmah procurili u javnost, dodatno podržava tezu da je ceo događaj pažljivo režiran. Uostalom, u svetu strateškog odvraćanja slučajnosti gotovo da ne postoje.
Ako se ovakvi signali budu nastavili, biće jasno da se ne radi samo o tehničkom nadmetanju, već o novoj fazi globalne igre moći, u kojoj se oružje koristi kao jezik poruka između država. A to, po svemu sudeći, otvara poglavlje u kojem će transparentnost postati nova forma zastrašivanja – sve otvoreno, ali nikada do kraja rečeno.
Webtribune.rs

























