
Razgovori koji su trebalo da otvore makar uzak prolaz ka dogovoru sada su praktično zaustavljeni, i to u trenutku kada su svi akteri već bili spakovani za put.
Prema informacijama koje su danas potvrdila dva američka zvaničnika, Sjedinjene Američke Države su odbile zahtev Irana da se promeni mesto i format pregovora, što dodatno komplikuje ionako krhku diplomatsku dinamiku.
Vest je preneo Axios, uz napomenu da bi ovakav rasplet mogao da pogura Vašington ka znatno tvrđim opcijama.
U osnovi spora nalazi se format sastanka. Prvobitni plan predviđao je da se delegacije SAD i Irana sastanu u petak u Istanbulu, uz prisustvo drugih zemalja Bliskog istoka kao posmatrača.
Taj okvir je, barem na papiru, trebalo da omogući širi regionalni kontekst. Međutim, iranska strana je u utorak zatražila da se razgovori prebace u Oman i da budu isključivo bilateralni. Cilj je bio jasan: razgovarati samo o nuklearnim pitanjima i izbeći teme poput raketnog programa, koje su visoko na listi prioriteta Vašingtona i njegovih regionalnih saveznika.
Američki odgovor nije dugo čekao. Posle internog razmatranja, zahtev je odbijen. „Rekli smo im – ili ovako ili nikako. Odgovorili su: ‘Dobro, onda nikako’“, rekao je visoki američki zvaničnik, opisujući kratku i prilično hladnu razmenu poruka. Ta rečenica, više nego diplomatska nota, pokazuje koliko je prostor za manevrisanje sužen.
Isti izvor dodaje da vrata ipak nisu potpuno zatvorena. Sjedinjene Države su, kako kaže, spremne da se sastanu sa iranskim predstavnicima ove ili sledeće nedelje, ali isključivo ako se Teheran vrati na prvobitno dogovoreni format.
„Želimo brzo da postignemo pravi dogovor, inače će se razmotriti i druge opcije“, upozorio je zvaničnik, uz očiglednu aluziju na ranije poruke predsednika Donalda Trampa o mogućoj upotrebi sile ukoliko diplomatija ne da rezultat.
Paralelno s tim, dešavaju se i potezi u pozadini. Izaslanik Bele kuće Stiv Vitkof i Trampov zet i savetnik Džared Kušner trebalo bi u četvrtak da otputuju u Katar, gde su planirani razgovori o Iranu sa tamošnjim premijerom.
Prema trenutnom planu puta, nakon tih sastanaka vraćaju se u Majami, umesto da nastave ka eventualnom susretu sa iranskim pregovaračima, što dodatno podgreva utisak da se kriza seli iz sale za pregovore u zatvorenije diplomatske krugove.
Sve to ostavlja otvoreno pitanje kuda ovaj proces dalje ide. Kada se ultimatumi zamene tišinom, a putne rute menjaju u poslednjem trenutku, iskustvo pokazuje da je to često znak da se odluke donose daleko od očiju javnosti. Da li je u pitanju taktički zastoj ili uvod u ozbiljnije posledice, ostaje da se vidi u danima koji dolaze.



























