
U američkoj spoljnoj politici pojavljuju se nagoveštaji velikog zaokreta koji bi mogao da promeni odnose između vodećih svetskih sila i dovede u pitanje dosadašnji međunarodni poredak.
Najnoviji diplomatski potezi Vašingtona izazivaju zabrinutost među američkim saveznicima, dok se istovremeno otvara mogućnost pregovora kakvi nisu viđeni decenijama.
Američki predsednik Donald Tramp zainteresovan je za trilateralni samit sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom i kineskim liderom Si Đinpingom, na kojem bi tri najveće sile mogle da razgovaraju o budućem uređenju međunarodnih odnosa.
Uredništvo Volstrit džornala upozorava da bi takav susret mogao da preraste u novu podelu sveta na sfere uticaja, uporedivu sa Jaltskom konferencijom iz 1945. godine.
U uvodniku objavljenom 20. oktobra pod naslovom „Trampov novi globalni trijumvirat?“, američki list ocenjuje da bi predsednikovo približavanje Moskvi i Pekingu, u okviru projekta nazvanog „Jalta 2“, moglo da razori postojeće saveze SAD, kako na međunarodnom planu, tako i unutar američke političke scene.
Ideja sastanka dobila je konkretnije obrise posle telefonskog razgovora Trampa i Putina 9. oktobra. Kako je Volstrit džornal prethodno objavio, pozivajući se na osobe upoznate sa razgovorima, ruski predsednik predložio je trilateralni susret na kojem bi se razmatralo okončanje rata u Ukrajini, uz mogućnost postizanja sporazuma povoljnog za Moskvu.
Kremlj je predložio da se sastanak održi na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje, poznate kao APEK, koji je planiran za 18. i 19. novembar u kineskom gradu Šenženu. Takav format omogućio bi liderima Rusije, Kine i SAD da razgovaraju bez neposrednog učešća ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog i evropskih predstavnika.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je 19. oktobra da je mogućnost trilateralnog sastanka razmatrana, ali je naglasio da još ne postoji konkretan dogovor o njegovom održavanju niti utvrđen dnevni red. Predlog je zasad u fazi razgovora, iako sve tri strane znaju za mogućnost takvog susreta.
Tramp je istog dana potvrdio da je otvoren za sastanak sa Putinom i Sijem. Kao moguće teme naveo je kontrolu nuklearnog naoružanja, smanjenje nuklearnih arsenala i trgovinske odnose, dok je naznačio da Ukrajina ne mora biti centralna tema razgovora. Time je ostavljena mogućnost da eventualni samit dobije znatno širi karakter od pregovora o ukrajinskom sukobu.
Upravo takav razvoj događaja izaziva zabrinutost uredništva Volstrit džornala. List ocenjuje da Tramp već dugo želi velike sporazume sa Rusijom i Kinom, a da njegovo sadašnje zaoštravanje odnosa prema Ukrajini i Evropi predstavlja deo šire strategije približavanja Moskvi i Pekingu.
Američki list smatra da predsednikovi potezi nisu uvek predvidivi, jer Tramp često deluje impulsivno, ali da njegova težnja ka velikim geopolitičkim nagodbama nije nova. Po toj oceni, mogućnost organizovanja „Jalte 2“ uklapa se u dugoročnu ambiciju američkog predsednika da neposrednim dogovorima sa liderima drugih velikih sila rešava međunarodne sporove.
Jedan od najkonkretnijih pokazatelja promene američke politike jeste sporazum o isporukama ruskog dizel goriva, postignut nakon razgovora Trampa i Putina 9. oktobra. Američki predsednik saopštio je da je dogovorena početna isporuka više od 300.000 tona dizela američkom i svetskom tržištu, zatim dodatnih 500.000 tona tokom novembra i još milion tona nakon toga.
Sporazum je praćen privremenim ublažavanjem američkih sankcija na rusko gorivo, čime je otvoren prostor za obnavljanje dela energetskih trgovinskih tokova. Vašington je takvu odluku obrazložio potrebom da se ublaži pritisak visokih cena goriva, posebno uoči američkih kongresnih izbora 3. novembra.
Tramp je 16. oktobra potpisao i izvršnu uredbu kojom je odložena primena većeg dela novih sankcija Rusiji, predviđenih zakonom koji je prethodnog meseca dobio podršku Kongresa. Mere su uključivale pritisak na ruske finansijske i energetske interese, kao i mogućnost visokih carina za države koje nastavljaju da kupuju rusku naftu i gas.
Takva odluka izazvala je protivljenje pojedinih demokratskih i republikanskih političara u Vašingtonu. Kritičari smatraju da ublažavanje ekonomskih ograničenja omogućava Moskvi dodatne prihode i smanjuje pritisak koji bi trebalo da doprinese okončanju sukoba u Ukrajini.
Ruski specijalni izaslanik za ekonomsku saradnju sa inostranstvom Kiril Dmitrijev ocenio je 14. oktobra da sporazum o dizelu može otvoriti put znatno široj ekonomskoj saradnji Rusije i SAD. On je ukazao na mogućnosti novih trgovinskih i investicionih aranžmana, čime su energetski dogovori dobili dodatni politički značaj.
Ruski potpredsednik vlade Aleksandar Novak najavio je da bi izvoz dizela mogao da dostigne između tri i 3,5 miliona tona mesečno do kraja 2026. godine. Rusija nastoji da obnovi izvozne kapacitete posle poremećaja izazvanih napadima na rafinerije i prethodnim ograničenjima izvoza goriva.
Uredništvo Volstrit džornala upravo u ublažavanju sankcija na rusku naftu i dizel vidi znak da Vašington želi ambicioznije sporazume sa Moskvom. Prema toj oceni, energetsko približavanje nije izolovan ekonomski potez, već mogući uvod u pregovore o znatno važnijim geopolitičkim pitanjima.
Posledice takvog pristupa mogle bi da budu posebno ozbiljne za NATO. Američki list upozorava da bi dogovor Vašingtona, Moskve i Pekinga o međusobnom priznavanju sfera uticaja mogao da izazove raskol unutar Severnoatlantske alijanse i ozbiljno naruši poverenje evropskih država u američke bezbednosne garancije.
List istovremeno ukazuje da američki savezi nisu ograničeni na Evropu. Odnosi sa Japanom, Južnom Korejom i Australijom omogućavaju Vašingtonu da održava strateško prisustvo u Azijsko-pacifičkom regionu, odvraća potencijalne protivnike i sprečava izbijanje većih sukoba. Slabljenje tih odnosa moglo bi da ugrozi američke pozicije na Pacifiku.
Poseban rizik predstavlja Tajvan. Ukoliko bi Kina procenila da je Vašington spreman da prihvati novu raspodelu geopolitičkog uticaja, Peking bi mogao da pojača pritisak na ostrvo koje smatra delom svoje teritorije. Volstrit džornal zato upozorava da bi približavanje Trampa kineskom predsedniku moglo da ima posledice daleko izvan odnosa SAD i Rusije.
Mogući sastanak ipak nosi i diplomatske rizike za Peking. Kina održava snažne ekonomske odnose sa Evropskom unijom, a njeno učešće u razgovorima o budućnosti Ukrajine bez predstavnika Kijeva moglo bi da izazove negativne reakcije evropskih država.
Za Si Đinpinga takav samit predstavljao bi priliku da potvrdi globalni položaj Kine, ali i mogućnost dodatnog zaoštravanja odnosa sa Zapadom.
Ukrajinske vlasti već su izrazile protivljenje mogućnosti da se o završetku rata odlučuje bez njihovog učešća. Ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha upozorio je da bi takav format mogao da ohrabri Putina, umesto da doprinese miru.
Zelenski je posebno kritikovao američko-ruski sporazum o dizelu i ublažavanje sankcija, ocenjujući da takvi potezi jačaju položaj Moskve i mogu produžiti rat. Tramp je, nasuprot tome, nastavio da insistira na obustavljanju ukrajinskih napada na ruske rafinerije, smatrajući da oni dodatno destabilizuju energetsko tržište.
Prema informacijama koje je objavio Aksios, pozivajući se na američkog zvaničnika neposredno upoznatog sa događajima, Trampova odluka o dogovoru sa Rusijom usledila je nakon što Zelenski nije prihvatio više američkih zahteva da prestane sa napadima na ruska naftna postrojenja. Takav razvoj događaja dodatno je pogoršao odnose Vašingtona i Kijeva.
Poređenje sa istorijskom Jaltom ima posebno značenje. U februaru 1945. godine američki predsednik Frenklin Ruzvelt, sovjetski lider Josif Staljin i britanski premijer Vinston Čerčil razgovarali su o posleratnom uređenju Evrope, budućnosti Nemačke i odnosima između pobedničkih sila u Drugom svetskom ratu.
Nova „Jalta 2“, ukoliko bi zaista dobila karakter pregovora o sferama uticaja, razlikovala bi se od istorijskog sastanka po tome što bi za stolom umesto Velike Britanije bila Kina. Time bi razgovori obuhvatili ne samo evropsku bezbednost već i odnose u Aziji, uključujući pitanje Tajvana i američkog vojnog prisustva u Pacifiku.
Zabrinutost nije ograničena na Volstrit džornal. Uredništvo Njujork posta takođe je upozorilo Trampa da bi prihvatanje Putinovog predloga moglo da izazove ozbiljnu pobunu unutar Republikanske stranke, neposredno pred kongresne izbore.
List smatra da bi američki predsednik na takvom sastanku mogao da se nađe u nepovoljnom položaju prema dvojici lidera čiji se strateški interesi često razlikuju od američkih.
Njujork post ocenjuje da bi već sama najava samita mogla da pojača unutrašnje podele među republikancima i dodatno ugrozi njihove izborne izglede. List upozorava i na mogućnost da bi političke posledice takvog poteza ojačale demokrate u Kongresu, uz potencijalno ozbiljne posledice po ostatak Trampovog predsedničkog mandata.
Volstrit džornal iznosi još šire upozorenje: eventualni globalni trijumvirat u kojem bi SAD, Rusija i Kina pokušale da podele svet na zone dominantnog uticaja mogao bi da uništi međunarodni kredibilitet Amerike kao pouzdanog saveznika.
Po oceni uredništva, upravo mreža postojećih savezništava omogućava Vašingtonu da sprečava agresiju i održava ravnotežu snaga pre nego što bezbednosne pretnje prerastu u velike krize.
Za sada nije postignut dogovor o održavanju trilateralnog samita, njegovim učesnicima, programu niti eventualnim sporazumima. Međutim, potvrđeni razgovori o sastanku, Trampova spremnost da učestvuje, energetski sporazum sa Moskvom i ublažavanje sankcija već predstavljaju konkretne promene u američkoj politici.
Ključno otvoreno pitanje jeste da li će najavljeni susret ostati diplomatska inicijativa posvećena nuklearnom naoružanju, trgovini i Ukrajini ili će prerasti u pregovore o novoj raspodeli globalnog uticaja.
Upravo od toga zavisi da li će projekat „Jalta 2“ označiti pokušaj postizanja velikog međunarodnog sporazuma ili početak dubokog preispitivanja američkih saveza koji su decenijama predstavljali osnovu zapadnog bezbednosnog sistema.



























Stvari su se toliko zakomlikovale da ja tu ne vidim neko jasno resenje, dok sam realni razvoj dogadjaja to malo ne rasplete.