
Sve više naučnih istraživanja ukazuje na to da se jedan od važnih procesa povezanih sa starenjem odvija na mestu kojem se dugo nije pridavala dovoljna pažnja. Promene koje nastaju tokom života mogu uticati ne samo na varenje već i na rad mozga, imunitet, krvne sudove i razvoj hroničnih bolesti.
Mikrobiom, zajednica mikroorganizama koji naseljavaju creva, danas se posmatra kao poseban organ. Za razliku od drugih organa, on nije urođen u svom konačnom obliku, već se razvija tokom života i može se menjati u oba smera, postajući korisniji ili štetniji za zdravlje.
Profesor Aleksej Moskaljov, doktor bioloških nauka, objašnjava da stanje crevnog mikrobioma ima značajnu ulogu u procesima koji određuju brzinu starenja organizma.
Broj mikrobnih ćelija u crevima uporediv je sa ukupnim brojem ćelija ljudskog organizma, dok mikroorganizmi koji ih naseljavaju imaju stotinama puta više gena. Njihova uloga daleko prevazilazi učestvovanje u varenju hrane.
Korisne bakterije razgrađuju materije koje ljudski organizam ne može samostalno da svari, sintetišu vitamine i pomažu imunološkom sistemu da razlikuje korisne od štetnih mikroorganizama. One proizvode i kratkolančane masne kiseline, koje predstavljaju važan izvor energije za ćelije crevnog epitela.
Posebno je značajna njihova komunikacija sa centralnim nervnim sistemom preko takozvane ose creva–mozak. Zbog te povezanosti zdravlje i raznovrsnost mikrobioma mogu uticati na funkcionisanje mozga i očuvanje kognitivnih sposobnosti.
Međutim, tokom starenja, naročito uz nagomilavanje različitih bolesti, raznovrsnost crevnih mikroorganizama postepeno opada. Korisnih bakterija je sve manje, dok raste udeo potencijalno patogenih mikroorganizama.
Istovremeno dolazi do slabljenja zaštitne barijere creva, zbog čega štetne bakterijske komponente, pre svega lipopolisaharidi, mogu dospeti u krvotok. Imunološki sistem na njih reaguje dugotrajnom upalnom reakcijom slabog intenziteta.
Takva hronična upala predstavlja jedan od glavnih mehanizama takozvanog inflamatornog starenja, procesa koji doprinosi razvoju brojnih hroničnih bolesti.
Moskaljov objašnjava da upalni procesi aktiviraju enzime poznate kao metaloproteinaze, koji razgrađuju međućelijski matriks. Reč je o strukturi koja predstavlja potporu tkivima i organima, a čije stanje značajno utiče na očuvanje funkcija ćelija.
Dodatni problem stvaraju krajnji proizvodi glikacije, koji preko posebnih receptora označenih kao RAGE podstiču dalje održavanje upale. Tako nastaje začarani krug u kojem se oštećenje tkiva i hronično zapaljenje međusobno pojačavaju.
Zbog toga slabljenje crevnih funkcija, hronična upala i povećana krutost krvnih sudova, koje se često javljaju u starijem životnom dobu, nisu nužno tri odvojena problema. Oni mogu predstavljati različite manifestacije istog patološkog procesa.
Jedan od najvažnijih načina očuvanja zdravog mikrobioma jeste odgovarajuća ishrana. Osnovni izvor energije za korisne crevne bakterije predstavljaju dijetalna vlakna, ali njihova raznovrsnost može biti važnija od same ukupne količine.
Preporuka je da se tokom jedne nedelje konzumira najmanje 30 različitih vrsta biljnih namirnica. Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju tako raznovrsnu ishranu poseduju znatno bogatiju zajednicu crevnih mikroorganizama od onih koje nedeljno jedu manje od deset vrsta biljnih namirnica.
Važnu ulogu imaju i fermentisani proizvodi, među kojima su kiseli kupus, kefir i jogurt bez dodatog šećera. Oni mogu doprineti održavanju povoljnog sastava crevnih mikroorganizama.
Istraživanja su pokazala da samo povećavanje unosa vlakana može biti manje efikasno od njihovog kombinovanja sa fermentisanom hranom. Takva kombinacija pokazala se uspešnijom u smanjivanju određenih pokazatelja zapaljenskih procesa u organizmu.
Crevnim mikroorganizmima koriste i polifenoli, biljna jedinjenja prisutna u voću, povrću i drugim namirnicama. Njihovi važni izvori su intenzivno obojeno povrće, voće i bobičasti plodovi, maslinovo ulje, čaj, kafa i manje količine tamne čokolade.
Iako mnogi očekuju da se ravnoteža crevne mikroflore može jednostavno obnoviti preparatima iz apoteke, naučni dokazi ne potvrđuju takva očekivanja u svim situacijama.
Probiotici u kapsulama imaju dokazanu korist u određenim slučajevima, uključujući pojedine probleme posle upotrebe antibiotika, određene oblike dijareje i sindroma iritabilnog creva. Međutim, njihovo svakodnevno korišćenje radi usporavanja starenja nije pokazalo ubedljive rezultate.
Jedan od razloga je to što se većina korisnih bakterijskih sojeva unetih suplementima ne nastanjuje trajno u crevima. Oni često napuštaju organizam već nekoliko dana nakon prestanka uzimanja preparata.
Zbog toga kefir i kiseli kupus mogu predstavljati korisniji i jeftiniji način podrške mikrobiomu od rutinskog uzimanja probiotskih kapsula.
Posebnu pažnju stanju creva trebalo bi posvetiti ukoliko se pojavljuju nadimanje, bolovi u stomaku, poremećaji stolice, kožne promene ili metabolički poremećaji.
U takvim okolnostima značajno je proceniti postojanje hronične upale, za šta se može koristiti analiza krvi kojom se određuje nivo C-reaktivnog proteina, poznatog kao CRP. Takođe se može razmotriti ispitivanje funkcije crevne barijere.
Za procenu propustljivosti creva postoje različiti testovi, ali nisu svi podjednako korisni za svakog pacijenta. Zbog toga izbor odgovarajuće analize ili kombinacije ispitivanja treba dogovoriti sa gastroenterologom, koji može protumačiti nalaze i, ukoliko je potrebno, preporučiti dodatnu dijagnostiku i lečenje.
Na sastav crevnog mikrobioma negativno utiče više prehrambenih i životnih faktora. Među njima su ultraprerađeni proizvodi koji sadrže emulgatore i zaslađivače, prekomerno unošenje šećera i dugotrajan nedostatak biljnih vlakana.
Posebno štetne posledice može imati nepotrebno korišćenje antibiotika. Čak i jedna terapija antibioticima bez opravdanog medicinskog razloga, na primer tokom obične virusne prehlade, može osiromašiti crevnu mikrofloru tokom više meseci.
Dugotrajno i nekontrolisano uzimanje nesteroidnih antiinflamatornih lekova takođe predstavlja problem, jer ovi preparati mogu povećati propustljivost crevne barijere.
Ipak, ishrana i lekovi nisu jedini faktori koji određuju stanje mikrobioma. Nedovoljna fizička aktivnost, nedostatak sna i hronični stres takođe mogu doprineti smanjenju raznovrsnosti korisnih mikroorganizama.
Nasuprot tome, redovno kretanje, normalizacija sna i smanjivanje dugotrajnog psihičkog opterećenja mogu doprineti očuvanju povoljnijeg sastava crevne mikroflore.

























