Revolucionarno otkriće: Dimetiltriptamin iz našeg tela može da nas vrati iz kliničke smrti

ngfdjfgl

Tim mađarskih naučnika istražuje jedinstvenu sposobnost DMT-a da zaštiti moždane ćelije u situacijama stresa, kao što je slučaj za vreme kliničke smrti.

Dimetiltriptamin ili DMT predstavlja jednu veliku zagonetku. Kada se DMT puši, on izaziva vantelesno iskustvo koje je često toliko neobično da mnogi nakon toga više nisu isti. Javljaju se nezamislive vizije složenih geometrijskih oblika, dolazi do kontakta sa vandimenzionim bićima itd.

Međutim, postoje još neke interesantne stvari u vezi DMT-a ili takozvanog „spiritualnog molekula“.

Za početak, DMT je prilično rasprostranjen u prirodi. Smatra se da se nalazi se u svim živim bićima, pošto je nedavno otkriven u hipofizi pacova. Mnogima je nejasno otkud ova rasprostranjenost DMT-a. Ipak je to veoma moćna psihotička supstanca, a izgleda da se proizvodi u svim živim organizmima. Koja je zapravo njegova svrha?

Još je fascinantnije na koji način i u kojim trenucima naš organizam oslobađa i koristi DMT.

Dr Rik Strasman, naučnik poznat po svom istraživanju o fiziološkim i mističnim svojstvima DMT iskustva, smatra da se DMT oslobađa u stresnim situacijama kao što je recimo iskustvo bliske smrti ili za vreme porođaja.

Zašto naše telo oslobađa ovu moćnu psihotičnu supstancu u takvim trenucima? Kako razumevanje ovih procesa može da nam pomogne?

Odgovori na ova i razna druga pitanja vezana za DMT su još uvek nepoznati, ali naučnici rade na tome da do njih dođu.

DMT i njegova zaštitna svojstva

Trenutno, tim istraživača u Mađarskoj posmatra jedinstvena zaštitna svojstva DMT-a, naročito u trenucima kada nastupi klinička smrt.

Pri tom kratkom periodu, naša svest je nekako „zaglavljena“ između života i smrti. Međutim, klinička smrt ne mora da bude i konačna smrt. Zapravo, često to i nije upravo zahvaljujući kardiopulmonalnom oživljavanju.

Međutim, kada prođe prvih kritičnih 5 minuta, kako vreme dalje odmiče sve su manje šanse da će pacijent uspeti da se vrati u život, odnosno stanja vrednog življenja.

To je zato što oksidativni stres uzrokuje brzu smrt važnih ćelija u organizmu, kao što su moždane ćelije. Iz tog razloga, čak i par sekundi više bi moglo da napravi razliku između života i smrti. DMT bi mogao da bude rešenje za to.

Dr Edi Frečka, autor knjige „Unutrašnji putevi ka spoljnom prostoru“, kao i njegov kolega dr Atila Sabo, vodeći su istraživači koji ispituju sposobnost DMT-a da zaštiti ćelije u veoma stresnim situacijama.

„Naša otkrića nam daju ubedljiv razlog da verujemo da se vreme kliničke smrti može produžiti uz pomoć DMT-a. Samo zamislite koliko bi života moglo biti spašeno zahvaljujući tim dodatnim minutima“, naveo je tim.

Dr Frečka i dr Sabo smatraju da DMT u stvari deluje somato-fiziološki u organizmu, a ne samo psihotomimetički.

Oni u svom radu daju detaljne dokaze kako, zašto i kada DMT može da spase život.

Slobodan prolazak DMT-a

Kada se DMT nađe u krvi, on je relativno bezbedan od enzima koji bi ga inače potpuno razgradili.

Interesantno je da DMT olakšano ulazi u mozak, prolazeći kroz čak 3 barijere uz pomoć mehanizama aktivnog transporta. Samo vitalne hemikalije poput glukoze i aminokiselina imaju ovu privilegiju. DMT se zatim čuva u sinaptičkim sudovima do nedelju dana, čekajući da se oslobodi pod izvesnim uslovima.

Zašto naš mozak dozvoljava ovoj supstanci koja je klasifikovana kao „toksičan lek“ da prođe kroz sve te barijere?

Takođe je interesantno kako DMT deluje na Sig-1R receptore.

Sigma-1 receptor (Sig-1R) se nalazi u intracelularnom prostoru između mitohondrija i endoplazmatičnog retikuluma i predstavlja deo bezbednosnog mehanizma za odbranu od oksidativnog stresa.

Iznenađujuće je da DMT predstavlja jedan od par endogenih stimulanata Sig-1R koji ima važu fiziološku ulogu.

Kako sve to može da se primeni?

Dr Frečka i dr Sabo navode dve ključne primene DMT-a u modernoj medicini. Jedna bi bila primenjivanje DMT-a za vreme kliničke smrti, što bi sprečilo hipoksiju i oštećenje moždanih ćelija. Druga bi bila da se DMT koristi u polarno suprotnoj situaciji.

Sličan zaštitni mehanizam bi mogao biti koristan u perinatalnom periodu, naročito za vreme porođaja. Prolazak kroz matericu predstavlja veliki rizik hipoksije mozga po novorođenče, a DMT iz placente bi mogao da smanji šanse da dođe do oštećenja mozga prilikom porođaja.

Webtribune.rs