Zapad strahuje od odgovora: Hoće li država poslušati Irineja, da se za Kosovo pita narod

kosovo

Ukoliko unutrašnji dijalog rezultira konkretnim rešenjem koje se tiče uspostave nekih potpuno novih odnosa između Beograda i Prištine, takav dogovor bi verovatno trebalo da rezultira i promenom Ustava, međutim do referenduma najverovatnije neće doći jer neće biti radikalnih rešenja.

Pitanje Kosova i Metohije je Gordijev čvor i zahteva „suštinski i svenarodni“ odgovor, napominje episkop bački i portparol Srpske pravoslavne crkve Irinej Bulović, i ističe da je poziv na dijalog sasvim umestan i koristan, jer nikad jedna grupa ljudi, bilo koja — politička, naučna, umetnička — ne može uvek sa sigurnošću tvrditi da izražava stav većine.

Da li je onda na kraju unutrašnjeg dijaloga moguća neka vrsta referenduma, i ako jeste, kakav bi njegov ishod bio.

Izjašnjavanje samo o Ustavu u celini

Kratkoročno gledano, prema mišljenju Bojana Klačara iz Cesida, referendum o Kosovu neće biti na dnevnom redu iz dva razloga.

Prvi je što će unutrašnji dijalog potrajati određeno vreme, možda će se poklopiti ili preklopiti sa određenim ustavnim promenama koje opet imaju svoju proceduru, a drugi koji navodi programski direktor Cesida jeste uverenje da ni sadašnja ni bilo koja druga vlast neće predlagati tako radikalno rešenje ili neće predlagati do onog momenta dok Srbija ne bude pred vratima EU, a takvo radikalno rešenje bi moralo da bude provereno i na referendumu.

„Na radikalno rešenje zapravo mislim na situaciju da se građani izjasne o tome da li su saglasni ili ne da Kosovo ostane u Srbiji ili da izađe iz Srbije. Sklon sam da verujem da takvo pitanje neće biti formulisano osim ukoliko iz bilo kog razloga država Srbija ne bude pritisnuta na neko od takvih rešenja. Ali sam mišljenja da će ova vlast da se trudi da napravi neku vrstu kompromisnog rešenja koja kratkoročno ne bi moralo da ide na referendum“, naglašava Klačar za Sputnjik.

Možemo da govorimo o referendumu koji bi bio povezan sa ustavnim promenama, rezonuje Klačar, a da deo tih ustavnih promena uključi i kosovsko pitanje.

Ukoliko unutrašnji dijalog rezultira konkretnim rešenjem koje se tiče uspostave nekih potpuno novih odnosa između Beograda i Prištine, takav dogovor bi, smatra Stefan Surlić sa Fakulteta političkih nauka, verovatno trebalo da rezultira i promenom Ustava. Odnosno, dodaje taj politikolog, trebalo bi da bilo kakvo redefinisanje odnosa i potpunog statusa Kosova bude ugrađeno u sam tekst Ustava.

„Međutim, postojeći ustav nalaže da je obavezno održavanje referenduma u slučaju promene preambule Ustava. Tako da ne treba smetnuti s uma i da je referendum obavezan ukoliko dolazi do promene te preambule. Isto tako, Ustav nalaže usvajanje ustavnog zakona o suštinskoj autonomiji za Kosovo, koji nikad nije usvojen, prema tome, i u tom pogledu bi verovatno trebalo da dođe do promene“, pojašnjava Surlić za Sputnjik.

U slučaju referenduma, ukazuje Surlić, vlast je u izazovu jer je na direktnoj proveri kod građana za odluku koju je već usvojila ili donela, a opet je tu i međunarodni faktor koji je u velikom strahu kakav će odgovor građana biti jer referendum jeste sredstvo koje može izroditi trajne podele.

Građani za dijalog, protiv odricanja zarad EU

„Ne može se osporiti demokratičnost i neka vrsta proslave demokratije kroz direktno učestvovanje građana u usvajanju nekog finalnog rešenja, ali mnogi mogu da budu razočarani rezultatom referenduma i naravno to može da stvori neke trajne nacionalne podele, pogotovu prema pitanju Kosova, koje je vrlo osetljivo nacionalno pitanje“, sugeriše Surlić.

„Ako govorimo isključivo o kosovskom pitanju, između ostalog tu negde postoji i potvrda među istraživanjima javnog mnjenja, da ljudi podržavaju unutrašnji dijalog, oko trećine ljudi podržava i dijalog koji postoji između Beograda i Prištine. I većina tih ljudi koji podržavaju dijalog između Beograda i Prištine je negde realna i govori o tome da od tog dijaloga i kolektivno i negativno vuku obe strane, Albanci i Srbi“, navodi Bojan Klačar iz Cesida.

Dakle, podvlači on, postoji prostor da se razgovara, postoji prostor da se o tome priča i unutar granica Srbije, budući da ulazak u EU nije toliko izvestan, nije za godinu ili dve. Ne verujem, kaže Klačar, da će ova vlast da isprovocira neki specifičan referendum koji bi se odnosio samo na kosovsko pitanje.

„Ono što mi kao istraživači imamo kao podatke jeste da, ukoliko bi pitanje bilo postavljeno na krajnje decidiran način: da li Srbija treba da odustane od Kosova i Metohije ako na drugoj strani stoji jasno članstvo u EU, dobijamo većinu koja je protiv toga da Srbija odustaje od Kosova zarad članstva u EU“, svedoči Klačar.

No, ističe on, čitava umetnost i poenta referenduma jeste kako će to pitanje biti formulisano. Kad se formuliše na tvrd, jasan, decidan način, ljudi su, kaže Klačar, protiv nezavisnosti Kosova, ali ukoliko bi to pitanje uključivalo neke postepene korake ili neku mekšu formulaciju, to je već teško predvideti jer istraživači nemaju mogućnost da takvo pitanje danas i postave.

(Sputnik)