Naslovnica IZA OGLEDALA SABLASNA ISKUSTVA: Slučajeve ovih ljudi nauka ne može da objasni

SABLASNA ISKUSTVA: Slučajeve ovih ljudi nauka ne može da objasni

[adsenseyu2]

hdjbfiweufnh

Jedne zime, 1981. godine, tinejdžerka Džin Hilijard vraćala se kući oko ponoći, kada je porodičnim autom kojim se vozila sletela sa puta nedaleko od Lengbija, Minesota.

Pošto nije mogla kolima da se vrati kući, odlučila je da krene peške i pokuša da prošeta do obližnje kuće svog prijatelja Volija Nelsona.

Hilijardova je tabanala po snegu, pri čemu se s vremena na vreme okliznula u svojim čizmama. Postajala je sve umornija i već je bila blizu da se onesvesti kada je videla Volijevu kuću u daljini.

Ona u tom trenutku nije razmišljala hoće li ili neće uspeti, ali na kraju je ipak pala u nesvest na samo 450 metara od vrata svog prijatelja.

Voli je sledećeg jutra izašao iz kuće oko 7 ujutru, uočivši Hilijardovu u snegu. On ju je brzo podigao, pri čemu je ona bila potpuno „čvrsta“, stavio ju je u gepek svog auta pod određenim uglom i požurio u obližnju bolnicu u Fostonu sa veoma malo nade da bi mogla da preživi.

[adsenseyu1]

Kada je Hilijardova primljena u bolnicu, lekari su ustanovili da joj je telo toliko zamrznuto da potkožna igla uopšte ne može da joj probije kožu.

Međutim, njeno telo je nekim čudom održalo nizak puls kroz celu noć i kada je primljena na intenzivnu negu njeno srce je radilo, praveći po 12 otkucaja u minuti, pri čemu joj je telesna temperatura bila oko 31°C. Umotali su je u električno ćebe i nadali se da će uspeti da otope sirotu, zamrznutu devojku.

Uprkos malim šansama, Hilijardova ne samo da je preživela, već nije imala nikakvih posledica (nije moralo doći do amputacije). Dr Džordž Sater, koji se iznenadio njenom sposobnošću da preživi gotovo nemoguće, rekao je za New York Times:

„Ne mogu da objasnim zašto je još uvek živa“, rekao je dr Sater koji je pomogao pri izlečenju devojke. „Bila je potpuno smrznuta. To mora da je čudo“.

Slučaj Hilijardove nije jedini takav slučaj u kojem je čovek zapao u stanje poput hibernacije na ekstremnoj hladnoći.

Ekstremniji primer predstavlja Micutaka Učikoši koji je nestao 7. oktobra 2006. tokom ekspedicije sa prijateljima na vrh Roko u zapadnom Japanu. On je legao na polje gde je sunce moglo da ga obasja, pri čemu je njegova telesna temperatura pala na oko 22°C i ostao je tako da leži 24 dana.

[adsenseyu4]

Kada su ga otkrili, mislili su da mogu samo da ustanove smrt. Učikoši nije imao puls, a njegovi organi su skoro potpuno otkazali. Kako je naveo BBC News:

Lekari kažu da ne znaju kako je Učikoši preživeo pošto je njegov metabolizam bio u zastoju. Veruje se da se Učikoši sapleo i pao, izgubivši svest, nakon što je napustio svoju grupu i krenuo sam da se spušta niz planinu.

„Legao sam na travnatu oblast, koju je obasjavalo sunce i zaspao“, rekao je Učikoši novinarima u bolnici u Kobeu. „To je poslednja stvar koje se sećam“, rekao je on.

Spasioci su ga pronašli 31. oktobra.

„On je upao u hipotermijsko stanje u veoma ranom stadijumu, nešto veoma slično hibernaciji“, rekao je dr Šiniči Sato koji je lečio Učikošija. „Verujemo da su zato njegove moždane funkcije bile zaštićene i ostale neoštećene“, rekao je on.

Još jedan neverovatan slučaj, na koji su neki gledali sumnjičavo, bio je slučaj Šveđanina koji je  preživeo dva meseca na temperaturama ispod nule tako što je „hibernirao“ u autu.

[adsenseyu1]

Priča se da je Piter Skilberg mogao da jede samo sneg i da su mu stripovi ublažavali dosadu. Ipak četrdesetčetvorogodišnjak je uspeo da preživi pre nego što su spasioci uočili njegovo vozilo.

Iako je njegov lekar naveo da je Skilberg još jedan slučaj „ljudske hibernacije“, mnogi veruju da je on preživeo jer ga je automobil izolovao na sličan način na koji to čine igloi.

Pored ovih slučajeva, postoji i izvesna naučna literatura koja podržava ideju da ljudi mogu da hiberniraju u retkim slučajevima, što je možda skrivena sposobnost zaostala od naših životinjskih predaka koji to još uvek čine.

U nedavnim studijama, korišćen je gas vodonik-sulfid koji je u eksperimentima na laboratorijskim miševima uspeo da indukuje stanje hibernacije. Veruje se da bi takve tehnike mogle da se koriste u budućnosti kako bi se indukovala hibernacija kod ljudi radi putovanja u svemir.

Činjenica da stanje hibernacije može da se izazove ne objašnjava kako je izvesnim pojedincima uspelo da to učine na prirodan način.

Oni ne samo da su uspeli da pređu u stanje hibernacije, već im je upravo to pomoglo da prežive.

Da li ljudi stvarno poseduju moć da upadnu u san poput hibernacije na ekstremnoj hladnoći i kako bi razumevanje tog procesa moglo da nam pomogne u budućnosti?

Webtribune.rs

[adsenseyu5][adsenseyu5]

[adsenseyu2]