Naslovnica IZA OGLEDALA Saudijski kralj u ozbiljnoj nevolji zbog rata sa Rusijom

Saudijski kralj u ozbiljnoj nevolji zbog rata sa Rusijom

King-Abdullah-Saudi-Arabia

[adsenseyu2]

Dinastija Saud se sada našla u ozbiljnoj nevolji. Njihov rizični rat naftom bi mogao da im se obije o glavu. Nasleđe kralja Abdulaha bi moglo da se pretvori u krvoproliće, a američki zaštitnici bi mogli da promene stranu.

Da počnemo od nafte. Dok se zalihe nafte SAD povećavaju, Iran, Irak, Libija i Sirija gube naftu, zbog čega ima viška američke nafte na tržištu. U suštini, trenutna globalna ekonomija ne bi trebalo da teži dodatnim količinama  nafte jer je Evropa u stagnaciji/recesiji, dok je Kina usporila svoj razvoj.

Saudijska Arabija od 2011. godine preplavljuje tržište nafte, smanjujući izvoz Irana, koji je već nizak zbog američkih sankcija. Štaviše, Rijad je sprečio OPEC (Organizacija država koje izvoze naftu) da smanji proizvodne kvote države.

Takođe, dinastija Saud očigledno „kažnjava“ Iran i Rusiju zbog podrške Bašaru el Asadu u Damasku. Štaviše, dinastija Saud se prilično užasava nuklearnog sporazuma između SAD i Irana (koji je još uvek pod znakom pitanja) koji bi mogao da dovede do dugoročnog kvarenja odnosa.

Teheran i dalje prkosi. Rusija je digla ruke od napada pošto niža rublja nije promenila prihode, zbog čega neće biti deficita u budžetu. Što se tiče istočne Azije, konkretno Kine, ona može da uživa u ogromnim količinama jeftine nafte.

Cena nafte je i dalje niska. Očekuje se da će cena po barelu uskoro pasti na 42 dolara, a zatim na 40,5 dolara. Međutim, nakon toga se očekuje neizbežan oporavak.

Neki smatraju da će cena nafte da se vrati bar na 80 dolara po barelu do kraja 2015. godine.

[adsenseyu4]

Kazniti Rusiju ili propasti

Predsednik SAD, Barak Obama, otvoreno je priznao u intervjuu da je želeo „remećenje cene nafte“ zato što je zaključio da će ruski predsednik Vladimir Putin „imati poteškoća zbog toga“. To objašnjava saradnju između SAD i Saudijske Arabije, kao i dogovor između Džona Kerija i krala Abdulaha da se pojača proizvodnja nafte.

Carstvo haosa upravlja svojim vazalima u Persijskom zalivu do te mere da oni ne mogu da se pomere ako SAD ne daju zeleno svetlo.

Ono što je prilično čudno jeste da trenutna grupa u Vašingtonu izgleda ne brani nacionalne i industrijske interese SAD. Čitava naftna industrija SAD mogla bi da se uništi manipulacijom cene nafte. Svaki iole normalan analitičar bi to protumačio kao upravo suprotno od nacionalnih interesa SAD.

U svakom slučaju, Rijadov dogovor je bio muzika za uši dinastije Saud. Njihova zvanična politika se uvek odnosila na suzbijanje potencijalnih zamena nafte, uključujući američki gas iz škriljaca. Dakle, zašto ne bi oborili cenu nafte i čekali dok ulaganja u gas iz škriljaca ne postanu besmisleno ulaganje?

Ipak, postoji jedan veći problem. Dinastija Saud neće ostvariti dovoljno prihoda od nafte da bi podržala svoj godišnji budžet uz cenu nafte ispod 90 dolara po barelu. Koliko god bilo privlačno povređivanje Irana i Rusije, njihovi džepovi će takođe biti pogođeni.

U budućnosti se očekuje visoka cena nafte. Nafta se može zameniti u dosta slučajeva, ali kao gorivo za motor sa unutrašnjim sagorevanjem još uvek ne može. Dakle, OPEC u stvari štiti potražnju nafte naspram zamena za naftu.

Ipak, tu je i jedan faktor koji dosta komplikuje stvari. Dok dinastija Saud i drugi proizvođači preplavljuju tržište, Goldman Sachs, JP Morgan i Citigroup u senci vrše rizičnu prodaju derivativnih finansija bez pokrića.

Dakle, OPEC više nije taj koji kontroliše cenu nafte, već je to Vol Strit. To je velika tajna koje dinastija Saud izgleda nije svesna.

Disfunkcionalna porodica

Kao da čitava priča već nije dovoljno zapetljana, nasleđe dinastije Saud se dovodi u pitanje. Kralj Abdulah (91) dijagnostikovan je sa zapaljenjem pluća i hospitalizovan u Rijadu u novogodišnjoj noći. Postoji mogućnost i da ima rak pluća. On neće izdržati još dugo. Činjenica da ga smatraju „progresivnim reformatorom“ vam govori dovoljno o Saudijskoj Arabiji.

Ko će biti sledeći? Prvi na redu jeste krunisani princ Salman (79), koji je takođe i ministar odbrane. On je bio guverner provincije Rijad gotovo 48 godina. Upravo je on nadgledao privatne „donacije“ avganistanskim mudžahedinima osamdesetih godina, zajedno sa vehabističkim propovednicima. Jedan od Salmanovih sinova je i guverner Medine, princ Faisal. Nepotrebno je pomenuti da porodica Salman kontroliše gotovo sve medije u Saudijskoj Arabiji.

[adsenseyu4]

Ipak, da bi došao do Svetog grala, mora se ustanoviti da je Salman sposoban, što baš nije moguće garantovati. Kralj Abdulah, tvrd orah, već je nadživeo dva krunisana princa, Sultana i Najefa. Ni Salman baš nije u najboljem zdravstvenom stanju, obzirom da je operisao kičmu, preživeo moždani udar i izgleda pati od demencije.

Ipak, Salman već ima naslednika – drugog zamenika premijera, princa Mukrina, bivšeg guvernera provincije Medina i bivšeg šefa saudijske obaveštajne službe. Mukrin je veoma, veoma blizak sa Abdulahom. Mukrin je izgleda jedini „sposobni“ sin kralja Abdulaziza. Kada on postane krunisani princ, sledeći naslednik loze će se birati među unucima kralja Abdulaziza.

Treća generacija prinčeva je prilično nezgodna gomila. Glavni među njima je Mitab bin Abdulah (62) koji je optužen zbog nepotizma. Mitab ima svoju vojsku u Nacionalnoj gardi. Navodi se da su se Abdulah i Mukrin dogovorili da Mukrin postane kralj, a Mitab krunisani princ. Međutim, to nije pouzdana informacija.

Abdulahovi sinovi kontrolišu sve i svašta. Jedan od njih je guverner Meke, drugi zamenik guvernera Rijada, treći zamenik ministra za spoljne poslove itd. Isto važi i za Salmanove sinove. Međutim, tu je i Muhamed bin Najif, sin krunisanog princa Najifa, koji je postao ministar unutrašnjih poslova 2012. godine, koji je zadužen za unutrašnju bezbednost. On je glavni konkurent Mitabu u trećoj generaciji prinčeva.

Nema tu porodičnog „jedinstva“ kada su ogromna bogatstva u pitanju. Ipak, ko god da nasledi to bogatstvo, moraće da se suoči sa velikim problemima, rastućom nezaposlenošću, nejednakošću, sektaškim podelama, džihadistima u svim mogućim oblicima koji prete da će krenuti na Meku i Medinu, potpunom zavisnošću od nafte, nepovezanom paranojom u pravcu Irana i nestabilnim odnosima sa SAD.

Kada će se pozvati konjica?

Čitava ova analiza zapravo označava da obećanja koja je Keri dao dinastiji Saud povodom „saradnje“ za oštećenje ruske ekonomije ne znače ništa.

Postoje glasine da će CIA pre ili kasnije da krene protiv dinastije Saud. U tom slučaju, jedini izlaz za dinastiju Saud biće sprijateljavanje sa Moskvom. Upravo zato mnogi označavaju trenutni kurs dinastije Saud u cilju oštećivanja ruske ekonomije kao samoubistvo.

Ipak, postoje i analitičari koji tvrde da dinastija Saud zna šta radi. Dinastija Saud izgleda veruje da će zadovoljavanje neokonzervativaca u SAD poboljšati njihov status u Vašingtonu, ali to se neće dogoditi. Neokonzervativcima ne odgovara što dinastija Saud pomaže Pakistanu da razvije nuklearne projektile, od kojih su neki možda „za svaki slučaj“ postavljeni i u Saudijskoj Arabiji.

Zapetljano, zar ne? Međutim, to nije čak ni početak. Jedna stvar je sigurna. Kakvu god igru Rijad igra, bilo bi im bolje da ozbiljno počnu da pregovaraju sa Moskvom.

Pepe Eskobar

Webtribune.rs

[adsenseyu2]