Ovo je najveća tajna Evropske Unije: Evo kako su nastali dugovi Grčke i ko je pokupio novac

grcka

Decenije neobuzdanog trošenja na vojsku su krive za nemogućnost Grčke da otplati svoj dug, a evropske vlasti i novinski mediji oslikavaju problem kao preteranu javnu potrošnju.

Ako je stvarno tako, postoji druga opcija za oporavak grčke ekonomije koja je racionalnija i ostvarivija i koja ne izaziva bedu i siromaštvo. Umesto uvođenja dodatnih mera štednje radnicima i penzionerima, rešenje je da Grčka započne program masovnog razoružavanja.

Ukupni dug Grčke iznosi oko 320 milijardi dolara ili 175% njenog BDP-a. Kreditori Grčke – Evropska unija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond – insistiraju na tome da vlada u Atini saseče javnu potrošnju. U realnosti, mere štednje samo bacaju grčku ekonomiju u veću depresiju i dugove.

To neizbežno znači da će suverena prava grčkog naroda postepeno nestati do trenutka kada ta država postane vazal stranih vlasti i finansijskog kapitala.

Da zlo bude veće, skorašnja ponuda grčkog premijera Aleksisa Ciprasa da se podignu porezi za korporacije umesto smanjenja penzija, odbijena je od strane Trojke.

Nametanje mera štednje je primoralo grčku vlast da izbor prepusti narodu u vidu referenduma koji će se održati 5. jula.

Grčka dužnička kriza izgleda tone sve dublje, ali Grci bi ipak trebalo da odbiju nastavak dugovanja koje se nikada neće okončati.

Grci mogu da se odluče za mnogo demokratskiju i humaniju opciju, odnosno da smanje troškove vojske.

Čak 5 godina od ekonomske katastrofe, grčki godišnji vojni budžet i dalje iznosi 4 milijarde dolara, što predstavlja 2,2% nacionalnog BDP-a.

Radi poređenja, Grčka na vojsku troši više nego većina država u EU. Na primer, Nemačka troši 1,2% BDP-a, Italija 1,1%, Holandija 1,2% i Belgija 1,1%.

Ukoliko bi Grčka prepolovila svoj vojni budžet, ona bi dobila 2 milijarde dolara godišnje, što bi bilo dovoljno da se otplati dug MMF-u i državi omogući da dostigne višak od 1% u budžetu, kao što je Trojka tražila za 2015. godinu. Drugim rečima, takav potez bi isključio potrebu smanjenja penzija i plata radnika.

grcka protest

Pitanje je zašto vlast Aleksisa Ciprasa, koja tvrdi da predstavlja radikalnu socijalističku koaliciju, ne preduzima ovu demokratsku alternativu? Cipras je prošle nedelje ponudio da se vojni budžet saseče za 200 miliona dolara, što je samo 5%. Međutim, MMF je odbio tu ponudu, navodeći da po zakonu ne sme da se meša u odbrambenu politiku druge države. Čudna izjava za nekoga ko je odobrio milijarde dolara za režim u Kijevu kako bi se vodio rat protiv ukrajinskog stanovništva.

Deceniju pre početka krize 2010. godine, Grčka je redovno trošila 7% BDP-a na vojsku. Neki procenjuju da je ova država za tu deceniju potrošila ukupno 150 milijardi dolara (polovinu trenutnog ukupnog duga) na odbranu.

Štaviše, trošenje Grčke na vojsku je prekriveno velom korupcije. Bivši ministar iz prethodne vlade PASOK, Akis Cohacopulos, završio je u zatvoru u oktobru 2013. godine zbog mita i ostaće tamo 20 godina.

Najveća ironija u celoj ovoj grčkoj tragediji jeste što oružje Grčkoj u najvećoj meri prodaju nemačke i francuske kompanije. U okviru skandala Cohacopulos, nemačka kompanija Ferrostaal je morala da plati kaznu od 150 miliona dolara zbog korišćenja podmićivanja da bi prodala četiri podmornice.
Godinama je bila javna tajna da je grčka vojska duboko korumpirana. Ipak, nemačke i francuske vlasti nisu reagovale povodom toga. Berlin i Pariz su nastavili da šalju kredite Grčkoj jer je ta država koristila novac kako bi kupila ogromne količine oružja od njihovih proizvođača.

Danas su najveći institucionalni kreditori Grčke Nemačka i Francuska. Ove države su odgovorne za nagomilavanje grčkog duga upravo zato što je taj novac potrošen kako bi se ojačale njihove ekonomije.
Ukoliko grčki narod odbije da plati ovaj veštački dug, to bi moglo da povrati ekonomiju ove države. Naravno, korumpirana vojska ne bi bila sretna zbog smanjenja troškova na vojsku, zbog čega bi se pojavila opasnost od vojnog prevrata. Tako nešto predstavlja pravu pretnju s obzirom na fašističku diktaturu u ovoj državi između 1967. i 1974. godine. Možda je to ono čega se grčka vlast plaši?

Takođe, Trojka bi bila jako nezadovoljna ukoliko bi Grčka prigrlila alternativu i odbila mere štednje. Ipak, Grci imaju pravo na izbor i treba da odbiju dužničko ropstvo i diktat. Na taj način, Grčka bi mogla da pokaže šta je pravo značenje demokratije.

Grčka je poznata kao mesto u kom se rodila demokratija. Dva milenijuma kasnije, ona bi mogla biti i mesto njene renesanse.

Webtribune.rs