ONO ŠTO NIKO NE ZNA: Tamna materija prožima Zemlju i može da uništi sve što živi na ovoj planeti

tamna-materija

Nova neverovatna studija ukazuje na to da postoje na hiljade dugih filamenata tamne materije koji se prožimaju Zemlju, Mesec i solarni sistem.

Prema rečima naučnika, tamna materija je nevidljiva, misteriozna supstanca koja čini 27% sve materije i energije u univerzumu.

Međutim, neki naučnici je povezuju sa masovnim istrebljenjm dinosaurusa usled povećanja geološke aktivnosti na Zemlji.

Redovna materija, koja čini sve oko nas, čini samo 5% univerzuma. Ostalo je tamna energija, fenomen koji se povezuje sa ubrzanim širenjem univerzuma.

Korišćene su kompjuterske simulacije kako bi se videlo šta se dešava kada talasi tamne materije putuju kroz planetu poput Zemlje.

Analiza Garija Prezoa iz NASA-ine laboratorije u Pasadeni u Kaliforniji, otkrila je da se, kada tamna materija prolazi kroz planetu, čestice talasa fokusiraju u ultragusti filament ili „dlaku“ tamne materije. Zapravo, moglo bi da bude više takvih filamenata koji prolaze kroz Zemlju, zaključio je Prezo.

Talas obične materije ne bi mogao da prođe kroz Zemlju i izađe na drugu stranu, ali sa stanovišta tamne materije to nije problem, rekao je on.

Prema Prezoovim simulacijama, gravitacija Zemlje bi savila talas tamne materije u gustu „dlaku“.

Takve „dlake“ imaju dva kraja: „koren“, u kom je najgušća koncentracija tamne materije i „vrh“, koji predstavlja kraj „dlake“.

Kada čestice tamne materije prođu kroz jezgro Zemlje u vidu talasa, one se fokusiraju u „korenu“, gde gustina čestica postaje i do milijardu puta veća od prosečne. Takav „koren“ se formira na udaljenosti od oko 1 milion kilometara od Zemlje, što je duplo veća razdaljina nego od Zemlje do Meseca.

Čestice talasa koje se očešu o površinu Zemlje će formirati „vrh“ filamenta, koji će biti duplo dalje od korena.

Prezo je rekao da bi ovo otkriće moglo dovesti do boljeg razumevanja tamne materije.

„Kada bismo mogli da lociramo korene ovih filamenata, mogli bismo da pošaljemo sondu i da prikupimo gomilu podataka o tamnoj materiji“, rekao je on.

Kompjuterske simulacije su takođe otkrile da bi se promene u gustini unutar naše planete, od jezgra do omotača, mogle uočiti pomoću dlaka. Na dlakama bi se pojavila iskrivljenja koja bi odgovarala prolazima kroz različite slojeve Zemlje.

U teoriji, naučnici bi na ovaj način mogli da mapiraju slojeve bilo koje planete, pa čak i da otkriju da li u njima ima podzemnih okeana i na kojoj se dubini oni nalaze uz korišćenje filamenata tamne materije.

Da stvari budu još zapetljanije, naučnici su priznali da ni tamna materija ni tamna energija nikada nisu direktno detektovane, tako da su one za sada samo teorija.

Portparol NASA-e je rekao: „Na osnovu brojnih posmatranja gravitacione sile, naučnici su došli do zaključka da tamna materija postoji i izmerili su njenu količinu u univerzumu s tačnošću nešto većom od 1%. Glavni zaključak je da je tamna materija hladna, što znači da se ne pomera mnogo, ali i da je „tamna“, što znači da ne proizvodi svetlost niti s njom reaguje“.

Galaksije koje sadrže zvezde od obične materije se formiraju zbog promena u gustini tamne materije.

Gravitacija se ponaša kao lepak koji drži običnu i tamnu materiju zajedno u galaksijama.

Prema proračunima i simulacijama iz devedesetih godina prošlog veka, tamna materija formira „fine talase“ čestica koje se kreću istom brzinom i orbitiraju oko galaksija poput naše.

„Talas može biti mnogo veći od samog solarnog sistema i postoje brojni različiti talasi u okolnim galaksijama“, rekao je Prezo. On poredi formiranje tih finih talasa tamne materije sa mešanjem čokolade i sladoleda od vanile.

„Kada gravitacija reaguje sa gasom hladne tamne materije tokom formiranja galaksije, sve čestice u talasu nastavljaju da se kreću istom brzinom“, dodao je on.

Talas koji bi prošao kroz jezgro Jupitera bi stvorio još gušće korenove, čak trilion puta gušće od originalnog talasa, pokazale su Prezoove simulacije.

Čarls Lorens, glavni naučnik direktorata za astronomiju, fiziku i tehnologiju u NASA-inoj laboratoriji, rekao je: „Niko nije uspeo da detektuje tamnu materiju više od 30 godina. Koreni tamne materije bi bili interesantni za proučavanje, obzirom na njihovu gustinu“.

Portparol NASA-e je dodao: „Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se podržala ova otkrića i razotkrile misterije tamne materije“.

Webtribune.rs