Olantajtambo čudo inženjerstva: Šta je to drevna ljudska rasa imala tada, a što mi nemamo danas

olantajtambo

U južnom Peruu u Svetoj dolini Inka, oko 60 kilometara od današnjeg Kuska i na visini od 2.800 metara, nalazi se arheološko megalitsko nalazište Olantajtambo.

Ovo čudo drevnog inženjerstva je u dalekoj prošlosti služilo i kao hram i kao tvrđava, a mejnstrim istoričari tvrde da ga je 1440. godine nove ere izgradio inkanski car Pačakuti. Arheolozi danas ipak veruju da je Olantajtambo izgrađen na ruševinama mnogo starijeg grada.

Ovaj veličanstveni drevni kompleks se po svojoj veličini može uporediti sa piramidama u platou Gize, Puma Punkuom, Maču Pikčuom, Teotihuakanom i Saksajuamanom. Sva ova drevna nalazišta poseduju izvesne sličnosti koje niko ne ume da objasni.

Kako su drevni ljudi uspevali da iseku, prenesu i postave blokove od preko 50 tona iz kamenoloma? Otkud drevnom čoveku znanje za tako nešto?

U Olantajtambu se uočavaju neverovatni detalji klesanja poput onih u Puma Punkuu, Teotihuanakanu i Saksajuamanu. Zidovi od blokova su toliko precizno sagrađeni da između njih ne može da stane ni list papira.

Niko ne zna odgovor na to kako su oni to izveli. Ako uzmete u obzir da su neka od ovih nalazišta stara i preko 10.000 godina, morate se zapitati šta je to drevna ljudska rasa imala tada, a što mi nemamo danas.

Da li su oni posedovali neku tehnologiju koja je sada izgubljena?

Kako su graditelji Olantajtamba uspeli da donesu megalitsko kamenje iz kamenoloma blizu Olantajtamba, koje se nalazi na drugoj planini preko ravnice na visinu od 2.800 metara?

Oni su morali prvo da isklešu kamenje iz planine, da ga prenesu preko ravnice, zatim preko reke i da ih podignu visoko u planinu.

Olantajtambo je zaista čudo inženjerstva i arhitekture, koje je ujedno i tvrđava i složeni grad, a i dan-danas postoje mnoga pitanja o ovom drevnom nalazištu.

Prema rečima mnogi arheologa, koji su imali to zadovoljstvo da ispitaju ove neverovatne ruševine, drevni graditelji u Olantajtambu su uspeli sve to da urade pomoću kamenih i bronzanih alata.

U to je prilično teško poverovati, jer mi ni sa današnjom opremom ne možemo da stvorimo ono što su oni napravili pre nekoliko hiljada godina.

Da li je moguće da je drevna ljudska rasa posedovala neku vrstu tehnologije koja joj je omogućavala da kleše kamenje, da ga oblikuje i prenosi preko velikih udaljenosti?

Webtribune.rs