Naslovnica IZA OGLEDALA LAVROV: Oprostite nam što se naša država nalazi usred vaših vojnih baza!

LAVROV: Oprostite nam što se naša država nalazi usred vaših vojnih baza!

hsadfgh29874564

U hrabrom i brilijantnom govoru pred Generalnom skupštinom UN 27. septembra 2014. godine, ruski ministar spoljnih poslova, Sergej Lavrov, skinuo je zamagljeni veo koji karakterišu silni govori u UN i izrazio oštru osudu zapadnjačkog imperijalizma, koji se najtačnije može opisati kao globalna krađa.

Lavrov je u ime Ruske federacije implicitno upozorio da SAD/NATO reskiraju globalni rat u svojoj kampanji da se dokopaju i dominiraju velikim teritorijama, dok su neumitno i nemilosrdno odlučni na osvajanje i potčinjavanje Rusije, kao da ništa nisu naučili iz istorije u kojoj je Napoleonov pokušaj osvajanja Rusije doveo do pada Napoleonove Francuske i u kojoj je Hitlerov pokušaj da potčini Rusiju rezultovao padom Trećeg Rajha.

Možda ovaj treći pokušaj osvajanja Rusije bude katalizator koji će dovesti do konačnog pada kapitalizma, ekonomskog sistema koji se skoro u potpunosti zasniva na imperijalizmu i koji prolazi kroz krajnju krizu.

Lavrov je izjavio:

„Zapadni savez kojim predvode SAD, a koji se oslikava kao šampion demokratije i vladavine zakona o ljudskim pravima u pojedinim državama, deluje sa potpuno suprotnih položaja u međunarodnoj areni, odbacujući demokratski princip suverene jednakosti država ugrađen u Povelju UN i pokušavajući da odluči za sve šta je dobro a šta loše“.

[adsenseyu1]

„Održivost međunarodnog sistema je ozbiljno potresena nakon NATO bombardovanja Jugoslavije, intervencije u Iraku, napadu protiv Libije i neuspehom u Avganistanu. Samo uz intenzivne diplomatske napore je takva agresija protiv Sirije sprečena 2013. godine. Stiče se utisak da je cilj raznoraznih ‘obojenih revolucija’ i drugih projekata da se promene režimi i izazovu haos i nestabilnost“.

„Sada je Ukrajina žrtva te arogantne politike. SAD i EU su podržale prevrat u Ukrajini i našle opravdanje za bilo kakve činove samoproklamovane Kijevske vlasti koje su se borile za nasilno suzbijanje dela ukrajinskog naroda koji se usprotivio pokušajima da se uvede antiustavni način života u celoj državi i koji je želeo da brani svoje pravo na nativni jezik, kulturu i istoriju.

Upravo je taj agresivni pristup prinudio stanovništvo Krima da uzme sudbinu u svoje ruke i napravi izbor u svrhu samoodržanja. To je bio potpuno slobodan izbor, bez obzira šta su izmislili oni koji su odgovorni za unutrašnje konflikte u Ukrajini“.

„Pokušaji da se izvrne istina i sakriju činjenice su obeležili sve stadijume ukrajinske krize. Ništa nije učinjeno da se pronađu i zakonski gone oni koji su odgovorni za krvave događaje u februaru u Majdanu i masivne ljudske žrtve u Odesi, Maripolju i drugim regionima Ukrajine“.

U totalnom nepoštovanju za istinu i međunarodni zakon, eskalacija Kijeva po pitanju ukrajinske krize je neumorno pripremana kao konačni čin obmane, dok ukrajinski predsednik Porošenko preuzima vojne poluge, preteći opstanku Rusije i opstanku svoje sopstvene bankrotirane države, pričajući o ratu sa Rusijom.

Ministar Lavrov je dalje izjavio:

„Pustite me da se prisetim nedavne istorije. Kao uslova za uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Sovjetskim savetom 1933. godine, vlada SAD je zahtevala od Moskve da garantuje da se neće mešati u domaće afere SAD i da se obaveže da neće preduzimati nikakve akcije u cilju menjanja političkog ili društvenog poretka u Americi.

[adsenseyu5]

U to vreme se Vašington plašio virusa revolucije i zato je zahtevao gorepomenute garancije. Možda ima smisla da se vratimo na ovu temu i reprodukujemo taj zahtev vlade SAD na univerzalnom nivou. Zar ne bi Generalna skupština trebalo da usvoji deklaraciju o neprihvatljivosti mešanja u domaće afere suverenih država i nepriznavanje prevrata kao metode menjanja vlasti? Došlo je vreme da se pokušaji nezakonitog pritiska na neke države od strane drugih potpuno isključe iz međunarodne interakcije.

Beznačajna i kontraproduktivna priroda unilateralnih sankcija je očigledna ako se uzme za primer američka blokada Kube“.

„Politika ultimatuma i filozofije vrhovne vlasti i dominacija ne spadaju u zahteve 21. veka i protive se objektivnom procesu razvoja policentričnog i demokratskog svetskog poretka“.

Webtribune.rs

[adsenseyu6][adsenseyu5]