Istina koja se krije u podzemlju Vatikana: Dokumenta potrvđuju da su Srbi živeli na teritoriji današnje Hrvatske još u 4. veku

vatikan232

Samo pouzdanim tragovima i dokazima do istine, ma kakva ona bila i kome god se (ne) sviđala – moto je knjige „Krvave suze Postojbine“, čiji autor je Milorad Bošnjak, novinar „Večernjih novosti“. Knjiga dokumentuje postojanje velikih naseobina Srba na teritoriji današnje Republike Hrvatske od četvrtog veka hrišćanske ere pa sve do anticivilizacijskog egzodusa 1995.

Osnovni motiv nastanka knjige je apsolutno netačna tvrdnja takozvane zvanične istorije da su „Srbi na taj teritorij počeli doseljavati tek uoči uspostavljanja Vojne Krajine u 16. veku“. Takav istorijski lažan a politički interesan „nauk“ đaci i danas izučavaju.

– Srbi na teritoriji današnje Hrvatske dokazano su imali, imaju i imaće svoju postojbinu, utemeljenu na vlastitoj, prema svim evropskim, istorijskim, državotvornim načelima i zaslugama na stečenoj i odbranjenoj zemlji. Nedovoljno traganje i samih Srba koji potiču sa nekadašnje Vojne Krajine, zatim iz vekovima međusobno, u državnom smislu odvojenih oblasti Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, za svojim istinitim istoriografskim, nacionalnim i ustavotvornim identitetom, čak i za svojim davnijim porodičnim korenima, delom je uslovilo nastanak knjige, a onda i njen naslov – objašnjava Bošnjak. – Verujem, da naslov smislom, nažalost, realistički, izražava časnu i svu zlu sudbinu Srba, kao i dokazanih časnih Hrvata, na tom odvajkada i zauvek zajedničkom tlu.

U knjizi, čiji je izdavač LIO iz Gornjeg Milanovca, među važnijim poglavljima nalaze se i krvlju stečena priznanja da su Srbi Krajišnici bili najjeftiniji, najbolji graničari i branioci moderne Evrope od militantnog islama. Kao i priznanja koja su im javno izricali vođe zajedničkog Ilirskog pokreta, a glase: „Hrvatstvo su nam sačuvali Srbi“!

Vatican Library

Kao jedan od dokaza pradavnog življenja Srba u svojoj Postojbini, u knjizi su sakupljene hiljade srpskih prezimena, etimološki svrstanih prema načinima njihovog nastanka, čak i porodičnih nadimaka. Izumrlih i još postojećih.

Među potresnim odlomcima je i moleban Nikole Tesle, rodom Ličanina, svetskoj javnosti 1942. koji u najkraćem glasi: – Treba učiniti sve da moj narod ne nestane…!

Prema autorovim i istraživanjima drugih publicista, univerzitetskih profesora, objektivnijih medija, prezentovanim u ovom radu, jasno je da se građanski rat 1991-95, koji se u Hrvatskoj zvanično zove domovinski, mogao i morao izbeći!

– Želja mi je da ova knjiga bude podsticaj novim dokumentovanjima srpskih seoba i tragedija na teritoriji današnje Hrvatske, istraživanjima zajedničke sudbine Srba i Hrvata tokom proteklih stoleća i godina, nerazdvojive tada, sada i zauvek – kaže autor.

Knjiga je prevashodno, najiskrenije, posvećena deci svih nacija, koja su svojim očima, u vlastitom memofondu, na žalost i sramotu moderne evropske i američke civilizacije, od početka poslednje decenije 20. veka propatila, zlosrećno i traumatično zapamtila sve predratne, ratne i posleratne užasne, upropašćene godine svog detinjstva i budućnosti. Kako na teritoriji Republike Hrvatske, tako i tokom besmislenog, bespotrebnog rata na teritoriji bivše Republike Srpske Krajine.

Na prednjoj korici knjige štampan je deo Oktoiha iz 14. veka, jednog od najznačajnijih ćiriličnih dokumenata Srba u Vojnoj Krajini, u Slavoniji, Dalmaciji i Hrvatskoj. U dokumentarnom dodatku su i drugi slični sačuvani starinski rukopisi. Na zadnjoj korici je znameniti prizor sa Plitvičkih jezera, gde je 31. marta 1991. na katolički Uskrs počeo četvorogodišnji rat.

(Novosti.rs)