Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u prvoj godini mandata već pokrenuo takozvane strukturne reforme radnog zakonodavstva i snizio poreze na dividende od dionica i korporativnu dobit.
To je izazvalo gnjev stanovnika i sindikata, ali Macrona to nije bilo briga. Zatvoren u Elizejsku palaču se bezbrižno suočavao s čestim prosvjedima ljevice, ali i desnice, koja mi isto nije naklonjena.
[adsenseyu1]
Rezultati koje je ostvario su nikakvi. Nezaposlenost i dalje ostala na visokih 9,1%, gospodarski rast je pao ispod 2%, a njegova vlada gotovo da nema potporu. Još u siječnju 2016. je bivši predsjednik Hollande proglasio “izvanredno stanje ekonomije u zemlji” i posegnuo za polovičnim mjerama koje nisu riješile ništa. Javni dug zemlje je dosegao 2551 milijardi dolara, što je 96% BDP-a.
U samo godinu i pol dana je francuski predsjednik Emmanuel Macron uspio je izgubiti sve povjerenje koje je odbio od Francuza. Zbog nepopularnih reformi, stagnacije u gospodarstvu i bahatosti francuskog lidera, obični građani sve više počinju vjerovati kako Macron sve što čini radi isključivo u korist bogatog dijela stanovništva.
Trgovci sira i povrća, umirovljenici, trgovci maslina, domaćice, seoski načelnici gradonačelnici su puni neplaćenih računa i svi se slažu da je za to kriv predsjednik Emmanuel macron, odnosno njegove reforme, iz Pariza piše dopisnik The New York Timesa.
“Oh, ovo je vrlo dobra vlada! Vrlo dobra vlada za bogate, koja ne vidi siromašne na ulicama! Za one koji stvarno rade, ova vlada baš i nije dobra”, uzvikuje prodavač maslina Fernand Aso (60) iz malog mjesta Civray u središnjoj Francuskoj.
U ovom gradu, gdje su prije uglavnom pobjeđivali takozvani “socijalisti”, na prošlim izborima su se odlučili kladiti na bivšeg “bankara čuda”.
Između ostalom i zato što se predstavio kao novi političar, koji ne dolazi sustava i “starih” stranaka, prije gotovo godinu i pol dana se Macron uspio probiti u francusku političku arenu u dobi od 39 godina, obećavajući Francuzima da će ih zaštititi od navodnog fašizma Marine Le Pen, ali i da će da će gospodarstvo zemlje izvući iz duljeg razdoblja stagnacije.
[adsenseyu1]
Iako su Francuzi tada malom poznatom Macronu bili spremni dati šansu da se dokaže, vrijeme koje je dobio na raspolaganje je isteklo. Francuzima je Macron postao dosadan, ne samo u spomenutom ruralnom području, nego diljem zemlje. Od sela do drevnih gradova, od polja do metropola, mišljenje o Macronu je svugdje otprilike isto – negativno.
Prema nedavnim anketama, rejting Macrona se urušio toliko da je u padu nadmašio čak i pokazatelje svog nesretnog prethodnika Françoisa Hollandea. Prema nedavno objavljenim podacima, Macronove mjere i akcije odobrava samo 19% Francuza, dok 60% birača na njegova “postignuća” gleda “negativno”.
U Civrayu i okolici, kao i svugdje drugdje, Francuzi su na Macrona počeli gledati mnogo gore.
“U početku sam mislio: “Da, mlad je i energičan. Ali sada vidim da on jednostavno djeluje na svoj način, a da nimalo nije zainteresiran za naše mišljenje”, prisjeća se konobarica Anaïs Bonetat (22).
NYT: Bolje i Macron, nego nacionalisti koji će uništiti EU
Tako Makron traži poštovanje na svjetskoj pozornici, gdje se pozicionirao kao “nezaobilazna alternativa neznalicama i populizmu”.
“No, kod kuće je mladi predsjednik, kršten od medija i njegovih pristaša kao kralja ili bog Jupiter, dijelom zbog strahopoštovanja i njegovog samopouzdanja, djelomično zahvaljujući munjevito brzom uzletu, pao vrlo brzo i vrlo duboko”, piše NYT.
Ipak, američki list čak i u ovim uvjetima u Macronu vidi manje zlo, jer bi njegov pad mogao bi biti velika opasnost za liberalnu demokraciju u Europi. Naime, za The New York Times se francuski predsjednik, sa svojom proeuropskom politikom, pozicionirao kao suprotan pol nacionalističkim snagama “koje će uništiti Europsku uniju”.
Francuski konzervativci,nacionalisti, patrioti i oni koji su izgubili sve u reformama Hollandea i Macrona se sve više okupljaju oko stranke Nacionalnog saveza, ili točnije Nacionalnog okupljanja, nekada poznate kao Nacionalna fronta, na čelu s Marine Le Pen. Ona čeka svoje vrijeme, obzirom da se na izborima na kojima je pobijedio Macron pozicionirala kao druga politička snaga u zemlji.
“Bojim se da će radikali iskoristiti ovu situaciju”, rekao je Michelle Pain gradonačelnik grada Saint-Maurice-la-Clouère.
Međutim, niz manjih skandala ovog ljeta također nisu pridonijeli rastu Macronove popularnosti, ali problem nije samo u njegovom imidžu.
Stječe se dojam da tržišne reforme na kojima insistira Macron, posebice reforma Zakona o radu, ozbiljno smanjenje poreza na luksuz i ukidanje beneficija radnika na željeznicama, nisu išle u korist običnih Francuzima.
Francuzi koji ne pripadaju eliti se žale da Macron Francusku čini još “više kapitalističkom” zemljom, te da zbog dobrobiti bogatih zaboravlja načela ravnopravnosti i bratstva na kojima se temelji Francuska Republika
Usprkos “reformama”, koje se provode već od godinu i pol, stopa nezaposlenosti jedva da se promijenila i službeno je sada oko 9%. Gospodarstvo neznatno raste, jedva oko 1,7% godišnje.
“Ljudi više i ne vjeruju da je Macron donio nešto novo. Društvo je postalo iznimno zahtjevno, a njegove reforme se smatraju nepoštenima. Ljudi misle da većina njih ne koristi”, rekao je Frédéric Dabi s francuskog Instituta za proučavanje javnog mnijenja (IFOP).
Manjina koja brani Macrona tvrdi kako francuski predsjednik gleda u budućnost i da je prerano izvlačiti zaključke. Za njih je mali Rothschildov bankarčić “vizionar” koji će Francusku dovesti na put ka obećanom raju, samo se treba strpjeti.
“Nismo ni rekli da ćemo promijeniti zemlju za godinu i pol. Republika ide naprijed. Ako zaista želimo promijeniti našu zemlju na zemlju, trebat će vremena za temeljite reforme”, rekao je predstavnik Macronovog pokreta Stanislas Guerini.
Međutim, naznake da Macronov program počinje donositi plodove su slabe. Ipak, još uvijek se pokušava nametnuti ideja kako je sve posljedica starenja stanovništva.
Međutim, Marine Le Pen je jasna. “Rezultata jednostavno nema rezultata, nema poboljšanja u smislu nezaposlenosti, a reindustrijalizacija Francuske se nije dogodila”, rekla je.
Stalne pritužbe francuskom čelniku da je arogantan, da ne sluša siromašne, da je despot i da njegova politika koristi uglavnom bogatima se preklapaju.
“Kada imate nepovoljno mišljenje o politici, to potvrđuje svaki detalj i atmosfera je loša”, rekao je Jean-Michel Clement, zastupnik Nacionalne skupštine Francuske.
“Što se mene tiče, on je sve dalje i dalje od ljudi. Poznajem mnoge ljude koji su požalili što su glasali za njega”, rekao je bivši zaposlenik telefonske tvrtke Jean-Marie Peignier.
Među njima je i ravnatelj glazbene škole Bernard Blanchet u Montmorillonu.
“To je duh rojalizma i sigurno neću glasati za njega drugi put”, rekao je Blanchet.
Jednom je u intervjuu Macron rekao da Francuzi trebaju kralja, zaboravljajući dodati da su ga upravo Francuzi pogubili.
“Ovi rezovi nisu dali rezultate – Režimo dalje”
I sada, kako bi popravio situaciju, Macron izjavljuje kako dosadašnje reforme očito nisu bile dovoljne.
Za proračun 2019. najavljuje nove porezne rezove. Rekao je da država “troši lude količine para na socijalne programe”.
Ukinut će 4100 radnih mjesta u javnom sektoru. Nove porezne olakšice i rezovi će, naravno, obuhvatiti poduzetnike. Navodno će se ljudima postupno smanjivati godišnji porez na nekretnine do samog ukidanja. Riječ je o rezovima koji bi poduzetnicima i privatnim osobama trebali ostaviti ukupno 20 milijardi eura, što bi po mišljenju Macrona “trebalo oživjeti uspavano francusko tržište”.
“Naš dugoročni cilj je izgraditi novi francuski prosperitet od kojeg će imati koristi Francuzi svih regija”, rekao je ministar financija Bruno Le Maire.
“U usporedbi s našim susjedima, dosadašnje reforme nisu dale dobre rezultate. To znači da smo činili manje od njih na popravljanju nezaposlenosti, deficita i gospodarskog rasta. Nećemo stati, nastavljamo”, dodao je Bruno Le Maire, kao da kreće u konačni obračun o kojem ovisi opstanak Francuske.
Macron je pred izbore obećao da će do kraja mandata uravnotežiti proračun. Kako? Jednostavno, onako kako bi predložio bilo tko iz neoliberalnih, libertarijanskih ili kako li se već zovu ovi samozvani ekonomisti koji su diljem svijeta svojim mjerama štednje i strurkuturnim reformama za sobom ostavili pustoš.
Za obećano “uravnoteženje proračuna” će biti potrebni “još veći rezovi javne potrošnje, otpuštanje 120 000 ljudi u javnom sektoru i stati na kraj skupoj birokraciji”. To je plan ekonomskog genija Emmanuela Macrona i njegovog ministra Bruna Le Mairea. Reindustrijalizacija? Otvaranje radnih mjesta u realnom sektoru? Tko se toga uopće sjeća?
Logično je da mu u ovoj fazi rejting pada i najniži je dosad. Zagovornici ovih ekonomskih politika, koje su odavno kao kontraproduktivne osudili priznati ekonomisti poput Josepha Stiglitza, Paula Krugmana, čak i Međunarodnog monetarnog fonda koji ih nameće, tvrde da ako Macron napravi ozbiljne reforme i one urode plodom, do sljedećih predsjedničkih izbora 2022. bi mogao bi vratiti potporu većeg dijela javnosti. Ključni su rezultati, tvrde fundamentalisti slobodnog tržišta, što je dijelom točno, ali rezultata neće i ne može biti, što se pokazalo još tijekom prvog eksperimenta kojeg je skupina američkih ekonomista, poznata kao “Chicago Boys”, provela ’70-ih u Čileu, pa sve do danas.
Kako će ovaj udar podnijeti Francuzi i hoće li biti reakcije, teško je prognozirati, jer je pozornost javnosti uvijek lako skrenuti na probleme sigurnosti, terorizma, migracija i drugih problema koje treba rješavati, ali nijedan nije toliko zahtjevan kao stanje u francuskom gospodarstvu, a tu se Macron dokazao nesposobnim i da je izabran samo kako na vlast ne bi došla Marine le Pen.
Dolaskom u Elizejsku palaču Emmanuel Macron nije imao nikakvu ideju o tome što treba raditi i kako zemlju izvući iz krize i nastavio je putem Françoisa Hollandea. “Rezultati” su više nego očiti.
(logicno.com)
