Iako postoje mnogi drevni zapisi o praistorijskim poplavama, najraniji zapisi potiču iz jedne od najmisterioznijih drevnih civilizacija koje su naseljavale našu planetu, Sumera.
Prema njihovim legendama, bogovi su za vreme Velike poplave odlučili da odu na bezbedno mesto u raj.
Mnoge drevne sumerske glinene table govore o neverovatnim pričama koje mnogi smatraju za legende jer su nesvesni njihovog pravog značenja i ne mogu da razumeju nešto tako apstraktno.
Tekstovi sa drevnih sumerskih tabli prikazuju priče o postanju ljudi, o poreklu čovečanstva i o tome koja je bila uloga bogova u našem životu.
Drevni bogovi An, Enlil, Enki i Ninhursanga su stvorili crne ljude i povoljne uslove za život i razmnožavanje životinja. Zatim su osnovali prve drevne gradove: Eridu, Bad-tibira, Larak, Sipar i Šurupak.
Sumeri su bili prvi narod koji je naseljavao te gradove. Oni su osmislili kanalizacione sisteme, ali i kaldrmu koja se idanas koristi u mnogim ulicama. Bogovi su ih naučili da se bave poljoprivredom. Ipak, najvažnija stvar koju su izumeli jeste prvi oblik pisma, tj. takozvano klinasto pismo.
Oni su bili jedna od najnaprednijih drevnih civilizacija. Ima puno interesantnih činjenica o Sumerima, ali arheolozi i istoričari ni danas još nemaju potpunu sliku o ljudima koji su nekada naseljavali region Tigra i Eufrata.
„Nije prošlo 200 godina, a zemlja je već urlikala kao bik.
Bog je bio uznemiren ovim urlicima. Enlil je čuo njihovu buku
i rekao bogovima „Buka čovečanstva je postala preglasna za mene, ne da mi spavati. Odsecite im zalihe i opustošite planetu, neka ostanu gladni.
Neka Adad zadrži kišu i neka nakupi oblake, ali neka na zemlju ne pusti ni kap.
Ne smeju se radovati““ – Vilijam Bremli: Bogovi Edena.
Zašto su bogovi bili besni na ljude?
U drevnim asirskim zapisima piše:
„Neka bude pošasti,
Neka Namtar uguši njihovu buku.
Pustite bolest i kugu na njih kao tornado.
Naredili su i bilo je pošasti,
Namtar je ugušio njihovu buku.
Bolest i kuga su pušteni na njih kao tornado“ – Vilijam Bremli: Bogovi Edena.
U drevnim sumerskim tablama se takođe pominje da su pre Velike poplave bogovi napustili našu planetu i otišli u raj gde su bili bezbedni od poplave.
Interesantno je da priča o Noju, najpoznatija priča o poplavi, prikazuje slične priče kao i Ep o Gilgamešu koji je stariji čak i od Biblije.
Prema Epu o Gilgamešu, Enki, koji je stvorio ljude, prišao je smrtniku po imenu Utnapištim i otkrio mu božiji plan i rekao da napravi čamac kako bi preživeo poplavu koju će bogovi izazvati na Zemlji.
Kada je nastupila poplava po božijem planu, Utnapištim je poslao tri ptice da pronađu kopno. Nakon što je pronašao kopno i kročio na njega, on je prineo žrtve bogovima i oni su mu dopustili da živi.
Ipak, da li je moguće da priče o Velikoj poplavi i božijem besu nisu samo mit? Šta ako su bogovi stvarno postojali na Zemlji i ako su otišli u raj pre poplave?
Prema rečima Roberta Balarda, jednog od najpoznatijih podvodnih arheologa koji je 1985. godine pronašao čuvenu olupinu Titanika, Velika poplava se zaista dogodila.
Balard veruje da je Zemlja pre oko 12.000 godina bila prekrivena ledom. On je zatim objasnio da je taj silni led počeo da se topi i da je to ono što je izazvalo poplavu u celom svetu.
Šta ako su priče drevnih Sumera zaista tačne i autentične? Šta ako je stvarno došlo do Velike poplave i ako su bogovi stvarno otišli u raj?
Činjenica je da su drevne sumerske table dugo bile ignorisane od strane mejnstrim stručnjaka iako imaju ogromnu istorijsku vrednost.
Webtribune.rs